Na suđenju za zločine u Bratuncu, prvi svjedok Odbrane je kazao kako pripadnici Teritorijalne odbrane (TO) Bratunac čiji komandir je bio optuženi Najdan Mlađenović nisu učestvovali u razoružavanju muslimanskog stanovništva.
Na suđenju za zločine počinjene u Bratuncu 1992. godine, Tužilaštvo je uložilo četiri materijalna dokaza, te najavilo mogućnost saslušanja još jednog zaštićenog svjedoka.
U nastavku suđenja za zločin u Bratuncu, vještak sudske medicine je kazao kako je ozljeđivanje iz vatrenog oružja uzrok smrti većine osoba pronađenih u tri grobnice na ovom lokalitetu.
Na suđenju za zločin počinjen u Bratuncu, Tužilaštvo BiH prezentiralo je dokument kojim dokazuje da su optuženi Najdan Mlađenović i Savo Živković bili pripadnici Teritorijalne odbrane (TO).
U nastavku suđenja za zločin počinjen u Bratuncu, dvije svjedokinje Tužilaštva BiH su kazale kako su 9. maja 1992. godine u selu Glogova, u grupi drugih vojnika, vidjele optuženog Najdana Mlađenovića sa “čarapom” na glavi.
Na suđenju za zločine počinjene u Bratuncu, svjedokinja Tužilaštva BiH izjavila je da je 9. maja 1992. godine, kada je zapaljeno selo Glogova, čula kako je vojnik po imenu Najdan rekao da civile treba pobiti.
Na suđenju za zločine počinjene u Bratuncu, svjedokinja Tužilaštva BiH je rekla da je 9. maja 1992. godine prepoznala izvjesnog Najdana kada se obratio vojnicima koji su čuvali mještane Glogove.
Na suđenju za zločine počinjene u Bratuncu, Državno tužilaštvo pročitalo je iskaz preminulog svjedoka u kojem je navedeno da su Najdan Mlađenović i Sava Živković bili u selu Hranča u maju 1992. godine.
Na suđenju za zločine počinjene u Bratuncu, svjedokinja Tužilaštva BiH je kazala kako ju je optuženi Najdan Mlađenović 1992. godine istjerao sa dvojicom maloljetnih sinova iz podruma jedne kuće u selu Hranča.