This post is also available in:
Svjedokinja Tahira Muminović je na suđenju Najdanu Mlađenoviću i Savi Živkoviću kazala da je živjela u zaseoku Adžići s mužem i dvoje maloljetne djece. Nakon što je u selo došla policija i od njenog svekra uzela lovačku pušku, ona je s djecom uvečer 8. maja 1992. godine prešla kod komšije Aziza.
“Ujutro 9. maja nas je probudila komšinica i rekla da Glogova gori, a onda je četiri-pet vojnika naišlo i kazali nam da izađemo, jer će paliti kuće”, rekla je Muminović i dodala da je taj dan i njena kuća zapaljena.
Prema njenim riječima, žene i djeca su otjerani na komšijinu njivu, gdje ih je čuvao “čovjek u civilu”.
“Iz pravca Bratunca je naišlo par vojnika. Čula sam da jednog zovu Najdan. Imao je čarapu na glavi i izdvojio se iz te grupe, došao do nas i rekao: ‘Ovo sve treba pobiti.’ Onda je otišao za drugim vojnicima”, prisjetila se svjedokinja.
Muminović je kazala kako su u tom momentu naišli autobusi iz Bratunca i vozač je rekao: “Ko hoće na slobodnu teritoriju neka uđe”, te su žene i djeca tada napustili Glogovu.
Najdan Mlađenović i Savo Živković optuženi su da su 3. i 9. maja 1992. godine, tokom napada na sela Hranča i Glogova (općina Bratunac), nezakonito hapsili i zlostavljali bošnjačke civile. Mlađenović je u to vrijeme bio komandir Teritorijalne odbrane (TO) Bratunac, a Živković pripadnik ove jedinice.
Suđenje se nastavlja 23. aprila.
