This post is also available in:
Bejda Muminović je ispričala da je 9. maja 1992. bila u kući kod strine kada je vidjela kako gore kuće u selu Glogova. Kada je vidjela da vojnici idu prema kući, mužu je kazala da bježi, a ona je s drugim ljudima ušla u podrum.
“Vidjela sam da vojska ide prema nama. Svekar je rekao da ćemo izgorjeti, da izađemo i da se predamo, jer je vojska palila kuće”, kazala je svjedokinja Muminović, dodavši da je nakon toga vidjela i da je njena kuća u plamenu.
Vojnici su ih nakon toga, kako je rekla svjedokinja, poveli ka jednoj njivi, te su ih predali drugim vojnicima.
“U međuvremenu došao je Najdan iz pravca centra Glogove. Prišao i rekao toj dvojici vojnika koji su nas čuvali: ‘To treba postrijeljati.’ Ti vojnici su rekli da su dužni da nas čuvaju”, ispričala je svjedokinja.
Ona je kazala da je tom prilikom Najdan na glavi imao kapu koja je prekrivala lice, a da ga je prepoznala po glasu pošto ga je znala od prije rata jer su zajedno išli u školu u Glogovi.
Muminović je svjedočila na suđenju Najdanu Mlađenoviću i Savi Živkoviću, koji su optuženi da su 3. i 9. maja 1992. godine, tokom napada na sela Hranča i Glogova (općina Bratunac), nezakonito hapsili i zlostavljali bošnjačke civile.
Mlađenović je u to vrijeme bio komandir Teritorijalne odbrane (TO) Bratunac, a Živković pripadnik ove jedinice.
Svjedokinja je kazala da je selo napustila kada je iz pravca Bratunca došao autobus i kad je stanovništvu rečeno da moraju ići.
Iako je prije suđenja svjedokinji Muminović dodijeljen pseudonim, ona je odustala od mjera zaštite i iskaz dala pod punim imenom i prezimenom.
Suđenje se nastavlja 16. aprila, saslušanjem zaštićenog svjedoka Tužilaštva BiH.
