Kordić Jure i ostali: Svjedokinja Tužilaštva BiH se ne sjeća vlastitog iskaza

Mostar. Foto: BIRN BiH

Zdravka Gaš je kazala da je živjela u naselju Kutilivač sa suprugom, dvojicom sinova i kćerkom. Ispričala je kako je jednog dana 1993. godine sa sinovima otišla u mostarsko naselje Rudnik da posjeti majku Jure Kordića koja je bila bolesna. Rekla je kako se zbog ratnih dešavanja nisu mogli vratiti kući, nakon čega su ostali kod njegove majke Ane mjesec i pol do dva, gdje im je “pruženo gostoprimstvo dok nisu našli novi stan”.

Na pitanje tužioca Seida Marušića da li se dešavalo nešto neobično dok je tu boravila, ona je odgovorila da je “u tu kuću dolazio Jure sa prijateljima da se presvuče, da odmore, da jedu i onda su odlazili”.

Marušić je pročitao dio iskaza svjedokinje iz 1996. godine, gdje se navodi da je vidjela kako Jure Kordić i Emir Brekalo pred kuću dovoze jednu ženu sa dvije djevojčice i jednim dječakom.

Prema tom iskazu, Kordić je prilikom izlaska iz auta pozvao majku da im da ključ, a Brekalo izašao na sprat i rekao im “da ne izlaze vani jer će izvršiti privatnu razmjenu”.

“Vjerujte mi da se ne sjećam tih događaja”, rekla je svjedokinja Gaš, dodavši kako je poznavala Kordića i Brekala jer su živjeli u njenom naselju.

Kako je pročitao tužilac, svjedokinja je ranije navela i da su u jednoj sobi kuće bile zatvorene zaštićena svjedokinja pod pseudonimom “X” i njena sestra “L” koju su na ispitivanje odveli Brekalo i Kordić.

“Vratili su se predvečer, dva i pol sata nakon odlaska. Primijetili smo da zaštićena svjedokinja ‘L’ nije mogla hodati. Na njenim grimasama sam shvatila da joj se nešto dogodilo i da je pijana. Kada je vidjela Ana, ona je rekla da je ne može gledati”, pročitao je Marušić iz iskaza.

“Ne sjećam se da sam dala iskaz”, kazala je svjedokinja Gaš.

Juri Kordiću, Draženu Lovriću, Dariju Sušcu, Nedžadu Tinjaku, Nuhanu Šikalu, Dariju Mihalju, Stanku Škobiću, Tomislavu Ančiću i Slavku Golemcu se na teret stavlja zatvaranje u logore “Heliodrom” i “Vojno”, progon i teška zlostavljanja bošnjačkog stanovništva Mostara počinjena tokom 1993. i 1994. godine. Prema optužnici, oni su bili pripadnici Prve bojne Druge brigade i “Kažnjeničke bojne” Hrvatskog vijeća obrane (HVO).

Na ovom ročištu pročitani su i iskazi četiri svjedoka.

Nerkez Ćurić je u iskazu datom 27. marta 1996. godine naveo kako su ga iz stana sa suprugom Fatimom odveli pripadnici HVO-a, među kojima su bili Tinjak zvani Žuti, te ih zajedno sa ostalim civilima prebacili u logor “Vojno”. U logoru je proveo, kako je pročitano, 55 dana gdje su ga tukli Mario Mihalj, koji im je predstavljen kao zapovjednik logora i Dragan Šunjić.

“Mihalj Mario me uzeo za kosu i udarao glavu od željezna vrata. Ljudi su mi rekli da me udario 25 puta”, navodi se u iskazu, u kom se dodaje da su zatvorenika Arifa Omanovića 15 dana tukli Mario Mihalj, Šunjić Dragan, Emir Brekalo i Tinjak zvani Žuti, prije nego je preminuo.

Svjedok je u iskazu spominjao i druga ubistva i maltretiranja, a branilac Fadil Abaz je kazao da bi Ćurića da je u sudnici pitao da opiše Tinjaka zvanog Žuti.

U iskazu Miralem Omanović, koji je u međuvremenu preminuo, kazao je kako je 1994. godine identifikovao oca Arifa, za kojeg je navedeno da je ubijen u logoru “Vojno” i kojeg je prepoznao po dva ožiljka sa operacije.

U istrazi je ispričao kako je za smrt oca saznao od ljudi iz komande Armije Bosne i Hercegovine (ARBiH), čiji je bio pripadnik. Rekao je da je u “Vojnom” ubijena i njegova majka koja je odvedena zajedno s njegovim ocem.

“Ubili smo ti majku i bacili je u Neretvu”, pročitano je iz iskaza kako je Omanović citirao riječi vojnika HVO-a s druge strane linije na kojoj je bio.

Na suđenju je pročitan zapisnik o saslušanju zaštićenog svjedoka A.A. za kojeg je neuropsihijatrica Alma Bravo-Mehmedbašić zaključila da nije sposoban da svjedoči. Tužilac Seid Marušić je pročitao da je uhapšen na području Stoca i prvo prebačen u logor “Heliodrom”, a zatim “Vojno”, gdje je bio zatočen u podrumu.

“Najgore su prošla dva momka iz Sovića kod Jablanice. Ovi momci su preživjeli iako su dobili teške povrede. Kasnije su nestali. Odvedeni su. Mislim da su likvidirani”, pročitano je iz iskaza.

U iskazu je navedeno i da je zatvorenik Arif Omanović podlegao od povreda, a spominje se da su ga tukli Mihalj Mario i Damir Brekalo.

Na suđenju je pročitan iskaz Arsije Vuk, za koju je vještak medicinske struke Davor Kozomara ustanovio “da nije u mogućnosti pristupiti Sudu”.

U iskazu ove svjedokinje je navedeno kako su je iz stana u Mostaru odveli u logor “Vojno”, gdje je tokom tri mjeseca doživjela veliki psihički pritisak.

Suđenje će biti nastavljeno 13. decembra.