Đurić Mane i ostali: Dio ljudi prozvan iz zatvora u Vlasenici i odveden

Logor Sušica u Vlasenici. Foto: BIRN BiH

Abdurahman Kurjak izjavio je da je 25. maja 1992. godine odlučio da s bratom i komšijama krene iz Vlasenice preko šuma u Han-Pijesak. U mjestu blizu Malog Polja su zarobljeni.

On je kazao da su kamionom prevezeni u Han-Pijesak, gdje su prenoćili u policijskoj stanici, da bi sutradan kamionom bili vraćeni u Vlasenicu.

Kurjak je ispričao da je zajedno sa ostalim zatvoren u zatvor Suda, gdje je bio tučen. Nakon nekog vremena, kako je rekao, jedan dio ljudi je prozvan i odveden iz zatvora. On je kazao da su tokom prozivke, između ostalih, bili prisutni Mane Đurić i Mićo Kraljević.

Svjedok je ispričao kako je Đurić izveo Hajru Mujanovića iz zatvora, te da je mislio da će ga ubiti, ali da nije to učinio, jer mu je poznato da je Mujanović i danas živ.

On je naveo da je iz zatvora u kojem je zadržan do mjesec dana odveden u logor “Sušica”, a nakon toga u Bijeljinu.

Branilac Miloš Perić je pitao svjedoka kako zna Đurića, na šta je svjedok kazao da je prije rata optuženi radio u opštini, a tokom rata je postao načelnik policije u Vlasenici.

Za zločin protiv čovječnosti počinjen u Vlasenici, u periodu od aprila 1992. do marta 1993. godine, sudi se Manetu Đuriću, Radenku Staniću, Miroslavu Kraljeviću i Goranu Gariću, koji su optuženi za progon bošnjačkog civilnog stanovništva – ubistvima, zatvaranjima, prisilnim nestancima, seksualnim zlostavljanjem i drugim nečovječnim djelima.

Drugi svjedok Safet Begić izjavio je kako je 1992. imao 17 godina. Prisjetio se da je u periodu aprila i maja 1992. godine u Vlasenicu ušla vojska, a da je on zajedno s grupom petog ili šestog juna krenuo za Kladanj. Svjedok je kazao kako je zarobljen te odveden u vikendicu u blizini gdje je ispitan, a nakon toga prevezen u Vlasenicu u zatvor u sudu. On je rekao da je u zatvoru prepoznao Gorana Viškovića.

Na upit Perića u kojoj uniformi je bio Višković, svjedok je kazao da ne zna tačno, ali da jeste bio u uniformi.

Sud Bosne i Hercegovine osudio je u novembru ove godine Gorana Viškovića na osam godina zatvora za zločin protiv čovječnosti počinjen 1992. i 1993. u Vlasenici i Milićima, prihvativši sporazum o priznanju krivice koji je postigao s Tužilaštvom.

Begić je rekao da je nakon zatvora odveden u logor “Sušica”, a potom u Batkoviće.

Treći svjedok Ognjen Ostojić kazao je kako ga je rat zatekao u Kozijoj ravni, te da su tokom aprila organizovane straže po selima.

Rekao je da je tokom rata saslušavao lica za koja se sumnjalo da posjeduju oružje, ali da su nakon saslušavanja uvijek puštani kući. On je kazao da je Sud izdavao naloge za privođenje, te da je policijska stanica bila puna ljudi koji su dovođeni.

Tužilac Seid Marušič upitao je svjedoka da li je poznavao Smaila i Bedru (Bedrija) Duraković, na šta je svjedok kazao da jeste te da je Bedra dolazila u policijsku stanicu zbog zamjene stana s drugom osobom iz Kladnja. Dodao je kako zna da su kod nje bile smještene tri djevojke, koje je Bedra dovela iz “Sušice”, te da mu je poznato da su ubijene kasnije.

Odbrana je upitala da li se naredba o predaji oružja odnosila na sve stanovnike Vlasenice, svjedok je kazao da jeste i na osobe muslimanske i srpske nacionalnosti. Na upit Odbrane zašto su se držale straže, svjedok je rekao da je čuo da su se muslimani naoružavali.

Nastavak suđenja je zakazan za 15. decembar.

*U ovom tekstu izmijenjeno je, u pretposljednjem paragrafu, ime Vedra u Bedra.