Marinović tuži BiH: Veliki stres nakon hapšenja
Sud BiH. Foto: BIRN BiH
Marinović je ispričao kako su 15. februara 2016. godine pripadnici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) opkolili njegovu kuću i rekli mu da ga privode na saslušanje. Pojasnio je da mu nisu stavljali lisice, ali i da mu nije naveden razlog privođenja dok nije stigao u prostorije SIPA-e.
“Tek u SIPA-i su rekli: ‘Optuženi ste za ratni zločin, zločin protiv čovječnosti’, što me totalno iznenadilo, jer nikad u životu nisam imao nijednu mrlju”, kazao je Marinović, dodavši da je hapšenje za njega, kao čovjeka i sportskog radnika, bilo od velikog stresa.
On je naveo i kako je njegova kćerka tada imala 16 godina, a supruga je nakon godinu-dvije teško oboljela, te preminula prošle godine.
Njegovi prijatelji Bošnjaci i Hrvati, kako je kazao, udaljili su se nakon čitavog postupka.
Prema Marinovićevim riječima, jedini izvor njegovih prihoda je trenerski posao u dva kluba, te posao sudije na džudo takmičenjima.
“Nakon hapšenja mi je određen kućni pritvor i bio je deset mjeseci. U istražnom zatvoru sam bio 74 dana. Za sve to vrijeme nisam imao prihoda”, naveo je Marinović.
On je objasnio da, iako je među najbolje rangiranim sudijama u Džudo savezu Republike Srpske (RS) i BiH, ipak je bila “blokada od Džudo saveza BiH”, te da dok se branio sa slobode nije bio poželjan da sudi dok se postupak protiv njega ne okonča.
Marinovićev kućni prijatelj Darko Bajić je rekao da su Marinović i njegova porodica, ali i prijatelji, snosili posljedice hapšenja i sudskog postupka.
“Prije hapšenja je bio druželjubiv, komunikativan, bavio se sportom, čovjek iz naroda. Sad mogu da primijetim da je dosta asocijalan, da sjedi sam – nije to taj čovjek koji je bio”, rekao je svjedok, dodavši da niz Marinovićevih prijatelja danas nema kontakt s njim bez obzira što je oslobođen.
Svjedok Siniša Đukić, generalni sekretar Džudo saveza RS-a, pojasnio je da je Marinović savezni sudija, te da je mogao napredovati da nije došlo do postupka protiv njega i da ga je to čak unazadilo.
“Mislim da i sada ima šteta, nije se lako vratiti u proces suđenja nakon određenog vremena”, rekao je Đukić.
On je potvrdio da Marinović nije mogao biti sudija dok se vodio postupak protiv njega, te da je došlo do nekog vida suspenzije. Đukić je istakao da je sudijska dnevnica u BiH 100 KM, a vani minimalno 150 KM.
Svjedok Dejan Stanarević je rekao da Marinovića poznaje od 2009. godine kada je prešao u Džudo klub u kojem je on bio trener. Članarina je iznosila, kako je kazao, 30 KM, a prosječno je bilo 30 do 40 članova.
Prema njegovim riječima, nakon hapšenja, članarine se nisu plaćale, ali je “opet krenulo po starom” kada je Marinović pušten iz kućnog pritvora.
I Jovan Pejić je rekao da se članarine od 30 KM u Klubu borilačkih vještina MMA nisu plaćale u periodu dok Marinović nije bio u mogućnosti obavljati trenerski posao. Pojasnio da je ovaj klub osnovan početkom 2016. godine, a da je Marinović uhapšen nakon mjesec dana.
Na ovom ročištu vještaci medicinske i ekonomske struke – Goran Bjelica i Dušan Knežević nisu obrazlagali svoje nalaze i mišljenja, već su izjavili da ostaju pri njima, a nakon unakrsnog ispitivanja Pravobranilaštvo je prigovorilo njihovim nalazima. Također, Pravobranilaštvo je prigovorilo i iskazima Marinovića i njegovih svjedoka.
Marinovićev pravni zastupnik Siniša Dakić je uredio tužbeni zahtjev na način da Marinović potražuje 500 KM više od prvobitnog zahtjeva koji je iznosio 50.000 KM.
Marinović je oslobođen optužbi za ubistvo i udaranje Nihada Bašića počinjeno u ratu na području Prijedora. Njemu se sudilo zajedno s Darkom Mrđom i Zoranom Babićem.
Apelaciono vijeće Suda Bosne i Hercegovine je Mrđi i Babiću kazne za ubistva i druga nečovječna djela počinjena nad bošnjačkim stanovništvom Prijedora objedinilo s presudama koje su im ranije izrečene – te je Mrđa osuđen na 20 godina, a Babić na 35 godina zatvora.
Advokat Dakić i Pravobranilaštvo su završne riječi uložili u elektronskoj formi, te ih nisu iznijeli na ročištu.
Odluku u ovom predmetu Sud će donijeti u zakonski predviđenom roku.
