Aćimović: Nepoznati vojnici pred školom u Roćeviću
Rade Jekić je ispričao da je bio angažovan kao vozač u Drugom bataljonu Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske (VRS) da prevozi vojnike iz Roćevića i Šepka do linije u Malešićima i obratno, te da za to nije primao naknadu pošto je na toj dionici bila autobuska linija.
Svjedok je naveo da je od svoje supruge čuo da je nepoznata vojska u dva ili tri autobusa dovezla zarobljenike u školu u Roćeviću, gdje je, kada se sutradan zaputio kamionom da nabavi namirnice, vidio grupu vojnika.
“Bilo ih je deset-petnaest. Par njih su bili u majicama, neki goli do pasa jer je bilo vruće, a neki su na ramenima imali puške. Vozila nisam primijetio”, ispričao je svjedok i dodao da se nastavio kretati prema glavnoj cesti kada je primijetio vozilo u kojem je bio komandant bataljona Aćimović, koji mu je rukom mahnuo da se zaustavi.
“Rekao mi je: ‘Jekiću, iz istih stopa idi u Malešiće pred komandu sa kamionom da dežuraš.’ Sav je pocrvenio, bio je nervozan. Nisam ga ništa pitao, niti mi je objašnjavao”, kazao je svjedok.
Ispričao je i da je, po njegovom dolasku u Malešiće, kasnije stigao Aćimović, koji je njemu i još jednom vozaču rekao da ne mrdaju nigdje od svojih kamiona, jer se očekuje napad, nakon čega je otišao na liniju, a svjedok je tu ostao tri dana.
Kazao je da je na crkvenom kalendaru vodio evidenciju koliko je trošio goriva i ostalih sredstava, uz nadu da će mu to možda biti isplaćeno jednog dana, ali da to nije radio redovno i da je moguće da je negdje pogriješio datum.
O aktivnostima optuženog u vezi sa zarobljenicima u Roćeviću, svjedok je rekao da nikad ništa nije čuo, a dodao je da on to “ne bi ni dozvolio”.
Odgovarajući na unakrsna pitanja Tužilaštva, svjedok je istakao da ispred škole nisu bili vojnici iz Roćevića, jer iste poznaje i vozio ih je na liniju, a netačnim je ocijenio navod da je njegov kamion viđen pored škole, jer je tri dana bio u Malešićima.
“Referent za pozadinu nam je rekao da budemo u pripremi da evakuišemo komandu ako bi bilo napada”, kazao je svjedok i pojasnio da nije došlo do pomjeranja linije.
Aćimovića optužnica tereti da je, kao komandant Drugog bataljona Zvorničke brigade, u julu 1995. postupio po naredbi komande ove brigade i Glavnog štaba VRS-a da se Srebreničani iz škole u Roćeviću, s povezima na očima i zavezanih ruku, odvedu na lokaciju koju je sam izabrao – šljunkaru na obali rijeke Drine u Kozluku, gdje su ubijeni.
Svjedok Cvijetko Glibić je rekao da je bio vezista u Drugom bataljonu kada je u julu 1995. primio šifrovani telegram koji nije znao tumačiti jer se nije sastojao od riječi, o čemu je obavijestio svog nadređenog, kao i da su poslije toga stizala upozorenja na napad.
Aćimović je, kako je kazao svjedok, bio tu i pozivao je komandire četa i dogovarao s njima raspored zbog upozorenja da će biti napadnuti.
“Vidio sam Aćimovića taj dan, obratio mi se i rekao da zovemo komandu brigade. Moj nadređeni je rekao da će Aćimović biti na isturenom komandnom mjestu i liniji. Nismo s komandom prvo mogli uspostaviti vezu, a ovi koje smo tražili, nisu bili tu. Nadređeni o tome vezom obavještava Aćimovića”, kazao je svjedok i dodao da je čuo optuženog kako psuje nakon toga.
Kako je naveo, naknadno je saznao za zarobljenike u školi, i ljudi su pričali kako je Aćimović odbio da učestvuje u tome i da nije slao svoje vojnike “da to rade”.
Tužilaštvu je svjedok rekao da ga nisu obučavali niti mu spominjali kako da postupa kada dođe šifrirani telegram.
Nastavak suđenja je 20. marta.