Tužilac Ivan Matešić je kazao da je Tužilaštvo izvan razumne sumnje, preko iskaza svjedoka, dokazalo da je optuženi Babić bio upravnik logora u Pribiniću, da je privodio i ispitivao ljude, te da su ga zvali “Vodnik”.
“Svjedok Sabit Mahmutović je rekao da ga je dočekao Babić, koji je bio upravnik logora. Policajci su ga zvali upravnik. Nikola Momčilović, stražar, kazao je kako je 21. juna 1992. godine primio zatvorenike, a da je upravnik Babić imao autoritet, određivao ko će biti u smjeni”, podsjetio je Matešić na iskaze svjedoka.
Podsjetio je tužilac na iskaz Zdravka Trivunovića, da je bio komandir voda Vojne policije, ali da se Babić za sve pitao u Pribiniću i da se na njega nije moglo uticati.
“U zatvoru su prebijani Hrvati i muslimani. Babić je izdavao zapovijedi, obavljao ispitivanja, a Maletić je bio njegova desna ruka”, podsjetio je Matešić na iskaz ovog svjedoka.
Matešić je naveo kako smatra da je Tužilaštvo dokazalo da je Babić bio upravnik logora do 10. augusta 1992. godine, a nakon toga pripadnik Vojne policije Teslićke brigade, kada je ponovo dolazio u Pribinić da maltretira ljude.
Svjedok Pavo Grgić, podsjetio je Matešić, prepoznao je Maletića u sudnici, a nekoliko svjedoka je reklo da je bio desna ruka Babiću i da je imao nadimak Šnjegotinjac. Svjedok Marko Kulaš je izjavio da se Maletić, kada nije bilo Babića, za sve pitao te “puštao vojsku da ih mlavi”. Matešić smatra kako je iz izjava svjedoka Maletićeva uloga nesporno dokazana.
Zatočenički centar u Pribiniću, kako je kazao Matešić, mnogi zatvorenici s pravom opisuju kao logor, iako nije bio ograđen žicom, niti je imao odignuto stražarsko mjesto.
“Ali, po zlu koje se dešavalo, bio je sličan logorima u Prijedoru i Vlasenici. Mi smo utvrdili da je 109 zatvorenika prošlo kroz zatvor. U prvoj grupi smrtno je stradalo šest ljudi, od udaraca, niko od metka. Njihova smrt je bila agonija. To svjedoči o svireposti optuženih”, naveo je Matešić.
Tužilac je opisao da su zatvoreni dobijali nedovoljno hrane, da su vršili nuždu u čizme jer nisu smjeli vani izaći da ih ne pretuku.
Matešić se detaljno osvrnuo na svjedočenja zatvorenika o smrti Ive Tunanovića, koji su čuli kada je Babić, nakon šta ga je premlatio, rekao da “gotov je, ne diše”, da bi im izdahnuo na rukama. Potom smrt Šemse Efendića, koji je “izdahnuo” dok je držao za ruku Asima Skopljaka, koji ga je s Pavom Grgićem prebacio u kamion po naređenju Babića. Svjedok Mujo Temić je opisao kako je Babić metalnom palicom prebijao Remziju Jašarevića, kojem je kazao da živ neće izaći iz Pribinića, te da su se komadi tijela u magacinu, gdje je tučen, ljepili na zid. Jašarević je preminuo od udaraca.
“Babić je kreirao sistem u kojem je tukao zatvorenike i poticao druge da to čine. Objekat mu je služio za privatne osvete. Mučenje nije bilo sredstvo istrage, nego svrha samo po sebi”, naveo je Matešić.
Maletić je, prema Tužilaštvu, stalni sudionik premlaćivanja, a posebno je udarao zatvorenike na zemlji. Matešić je iskaze svjedoka Odbrana nazvao “kolektivnom amnezijom u pokušaju da odgovornost prebace na Miće”.
“Djela su učinili s namjerom. Pravna presuda mora da potvrdi da se zlo dogodilo i da su oni u njemu učestvovali. Postupali su s umišljajem”, zaključio je Matešić i zatražio kaznu za optužene.
Babić i Maletić su optuženi za ubistva i nečovječna postupanja nad civilima i ratnim zarobljenicima bošnjačke i hrvatske nacionalnosti u zatočeničkom objektu u Pribiniću. Babić je optužen u svojstvu bivšeg upravnika objekta u Društvenom domu za period od juna do augusta 1992., kao i vojnog policajca od septembra do oktobra, a Maletić kao nekadašnji stražar.
Završna riječ Odbrane je zakazana za 14. maj.
