Dževad Selimović ispričao je da sa svojom porodicom izbjegao iz sela Vukušići u Goražde početkom rata u Bosni i Hercegovini i priključio se Armiji BiH. U njegovom selu, kako je kazao, ostale su dvije nane, koje su poslije ubijene i sahranjene, a da je u selima Kobilja Ravan, Luka i Potpeće bilo muslimansko stanovništvo.
“Dio civilnog stanovništva iz Potpeći je krenuo prema Crnoj Gori. Bili su par dana u Crnoj Gori, pa se pričalo da su protjerani, pa su se vratili. Dio stanovništva je ubijen na licu mjesta, dio razmijenjen, dio u logor”, rekao je svjedok i dodao da su potom krenuli prema selu da uspostave kontakt s ovim stanovništvom.
Ubrzo su dobili informacije, nastavio je Selimović, da je selo Kobilja Ravan zapaljeno, čuli su se pucnjevi i vidio se dim. Krenuli su, kazao je svjedok, prema selu Luke, te su zatekli izvjesnu Muniru sa članovima svoje porodice, koja im je rekla da je došla jedinica i kazala im da pozovu stanovništvo da siđu u selo.
“Rekla je, u selo je došao ‘Žaga’ sa svojom jedinicom, i da su dobro opremljeni”, kazao je.
Munira je svjedoku nabrojala sve porodice koje su u selu. Rekla je da su tu i dvije žene, od kojih jedna ima psihičkih problema, te je svjedok sa svojim vojnicima krenuo da napravi zasjedu jedinici koja je u selu, ali su oni otišli na drugu stranu. Uspjeli su doći do civila koji su bili okolo i s konvojem ih prevezli do Goražda.
“Čuo sam da su, pod vodstvom Dragoljuba Kunarca, u rijeku Ćehotinu jednu stariju osobu i jednu psihički slabu osobu bacili”, kazao je Selimović.
Svjedok je uspio da vidi s udaljenosti do 300 metara i druge vojnike, ali nikoga nije poznavao. Potvrdio je identitete ljudi koji su odvođeni u Kazneno-popravni dom Foča (KZP), od kojih su neki ubijeni, a neki razmijenjeni, a neki od njih su mu lično rekli da su zarobljeni od “Žagine” jedinice.
Jedna žena je ispričala svjedoku da joj je Žaga ubio sestru, te kad ga je pitala zašto je to uradio, odgovorio joj je: “Zato što je krenula da bježi.” Svjedok je 1993. godine postao komandant, te se preko “motorole” čuo s nekim ko je kazao da je Žaga i da su razmijenili par pogrdnih riječi.
Odbrani je svjedok potvrdio da je sve priče čuo, da ništa nije vidio.
Prilikom saslušanja ovog svjedoka, Odbrana je upozorila da je “tužiteljica Remzija Smailagić odala ime zatićenog svjedoka”. Tužiteljica je rekla da je svjedok preminuo, a Sudsko vijeće je upozorilo da se i dalje mora čuvati identitet, te je javnost upozorena da je odavanje imena zaštićenog svjedoka krivično djelo.
Optužnica tereti Kunarca da je, u svojstvu komandira specijalne jedinice Vojske Republike Srpske (VRS) zvane “Žaga”, s drugim pripadnicima jedinice u okviru progona učestvovao u ubistvima najmanje šest osoba, te mučenju i nanošenju snažne fizičke i psihičke patnje zarobljenim civilima iz sela i zaselaka Kobilja Ravan, Luke i Falovići – Potpeće, kao i deportaciji civilnog stanovništva bošnjačke nacionalnosti u selima na području Foče koja su zapaljena.
Tužiteljica je na ročištu zatražila produženje mjera zabrane optuženom, dok je Odbrana predložila ukidanje kućnog pritvora ili dopust u trajanju jednog sata za šetnju, dok se ostalim mjerama zabrane nije protivila. Odbrana je dostavila Sudu dokaz da Kunarac nema nekretninu u Crnoj Gori.
“Imam zaista puno zdravstvenih problema… Dvadeset osam godina sam proveo u zatvoru, imao sam dva sata da prošetam, ovdje nemam ništa, što zaista nije korektno”, rekao je optuženi Kunarac.
Kunarac je u februaru prebačen u BiH iz Njemačke, gdje je bio na odsluženju 28-godišnje kazne zatvora, na koju ga je osudio Haški tribunal za zločine u Foči.
Suđenje se nastavlja 22. maja.
