Žrtve ratnog seksualnog nasilja i dalje diskriminirane

Radionica održana u organizaciji TRIAL Internationala – Ureda u BiH i Centra za edukaciju sudija i tužitelja Federacije Bosne i Hercegovine bavila se stigmatizacijom i stereotipima s kojim se preživjele žrtve ratnog nasilja susreću tokom krivičnog postupka, te pokazala učesnicima na koji način ih mogu izbjeći.

Pravna savjetnica TRIAL Internationala – Ureda u BiH Berina Žutić-Razić je u razgovoru za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) kazala da je u BiH načinjen napredak kod procesuiranja predmeta ratnih zločina, ali da i dalje postoji potreba da se unaprijedi postupanje pravosudnih aktera kako bi u svom radu na predmetima ratnog seksualnog nasilja prepoznali i prevazišli svjesne ili nesvjesne radnje koje mogu dovesti do stigmatizacije.

Ona je istakla da će samo na taj način doći do poboljšanja položaja preživjelih žrtava ratnog seksualnog nasilja koje svjedoče u krivičnim postupcima protiv optuženih za ratne zločine, te da iz tog razloga TRIAL International već drugu godinu zaredom sarađuje sa centrima za edukaciju sudija i tužilaca Federacije i Republike Srpske kako bi podstakli stvaranje svijesti o ovoj tematici kod pravosudnih aktera.

Nužnost edukacije na ovu temu, kako je navela Žutić-Razić, proizašla je iz istraživanja TRIAL Internationala, koje je objavljeno u publikaciji “Mitovi o silovanju na suđenju za ratno seksualno nasilje”.

“Tokom analize preko 100 presuda domacih sudova i razgovora sa različitim akterima, u publikaciji su prepoznati mitovi s kojima se preživjele susreću u toku krivičnog postupka. Identifikovana su osnovna četiri mita koja prožimaju suđenja za ratno seksualno nasilje – mit o promiskuitetu, pristanku, kredibilitetu i sramu”, pojasnila je ona.

“Tada smo dali niz preporuka za unapređenje stanja, a jedna od najvažnijih je bila da se pravosudni akteri trebaju educirati na ovu temu, a sve kako bi, u konačnici, preživjele svjedokinje/svjedoci bili što manje izloženi retraumatizaciji i nelagodnim situacijama u sudnici.”

Prema saopćenju TRIAL-a, državni tužilac Milanko Kajganić je istakao kako se, prema istraživanjima, na svakih 15 do 20 neprijavljenih slučajeva dogodi da samo jedan slučaj bude prijavljen.

“Razlog za ovakvu statistiku je uglavnom dužina trajanja sudskog postupka i kratke zatvorske kazne za počinioce, što svakako budi nepovjerenje žrtava u rad pravosuđa”, rekao je on.

Kajganić je pojasnio da čak i kada se odvaže da progovore, žrtve su suočene sa osjećajem stida i krivice nametnutih od društva, a taj obrazac ponašanja se ponavlja i u sudnici.

Žrtve ratnog seksualnog nasilja koje se ipak odluče da svjedoče, navedeno je u saopćenju, susreću se sa stereotipima koji se pojavljuju u pitanjima postavljanim na sudu, u jeziku presuda, klasificiranju zločina, dopuštanju određenih dokaza, nametanju mjera zaštite i oslobađanju počinitelja.

Andrea Mašić, psihologinja i stručna saradnica Suda BiH, kazala je kako proces suđenja zna biti veoma težak za žrtvu, te može dovesti do retraumatizacije.

“Iz tog razloga priprema i podrška svjedoku je ključna. Potrebno ih je ojačati i ohrabriti”, navela je ona.

Iz TRIAL-a navode da stereotipi prisutni u sudnici narušavaju dostojanstvo i kredibilitet preživjelih i predstavljaju prepreku njihovoj hrabroj odluci da prijave zločin u nadi da će pravda biti zadovoljena.

Sutkinja Vrhovnog suda Federacije BiH Božidarka Dodik smatra da ipak postoji napredak.

“To je evidentno iz komentara i reakcija sudija i tužitelja koji prisustvuju ovim edukacijama. Također, to možemo vidjeti i u konkretnim sudskim odlukama koje su donesene u periodu između početka održavanja radionica i pa sve do danas”, rekla je Dodik.

U saopćenju se navodi kako se problem stigmatizacije ne završava konačnom presudom.

“Čak i kada počinioci budu osuđeni, preživjele se i dalje moraju nositi sa stigmom koja ih često prati izvan sudnice. Iz tog razloga, ključno je da svi akteri društva rade na poboljšanju položaja žrtava seksualnog nasilja”, stoji u saopćenju.