Sud vratio Tužilaštvu BiH na doradu četiri optužnice za ratne zločine podignute u 2019.

Tužilaštvo BiH nije odgovorilo na upit o razlozima za uređivanje optužnica, kao niti zašto se iz godine u godinu smanjuje broj optužnica za ratne zločine.

Među vraćenima je i optužnica protiv najviše optuženih u jednom predmetu za zločine počinjene na području Viteza, kao i optužnice za zločine u Zvorniku, Bratuncu i Glamoču.

Miodrag Stojanović, čiji advokatski tim zastupa jednog od sedmorice bivših pripadnika Vojske Republike Srpske (VRS) protiv kojih je podignuta i vraćena na doradu optužnica za progon i ubistva najmanje 48 osoba bošnjačke nacionalnosti počinjene 1992. godine na području mjesta Jusići kod Zvornika, kaže da je riječ “o pooštravanju pozicije Suda kada potvrđuje optužnicu ili o tome da Tužilaštvo optužnice radi ishitreno i brzo”.

“Potvrđivanje optužnice ne treba da bude samo formalni čin, da se udari onaj pečat kojim je optužnica potvrđena. Mi kao odbrane insistiramo da sudija za prethodni postupak, kada primi optužnicu, uradi posao na način kako to zakon propisuje – temeljno i odgovorno, a to podrazumijeva da vidi da li je ona i formalno i suštinski ispunila uslove da bi mogla da bude potvrđena. Drago mi je ako je upravo naš takav stav rezultirao i ovom činjenicom da je u posljednje vrijeme došlo do vraćanja optužnica”, kaže Stojanović, dodajući kako se u posljednje vrijeme sve češće optužnice vraćaju na doradu.

Prema njemu, vraćena optužnica je “šamar” za Tužilaštvo.

“Počinju da cijepaju optužnice, da izdvajaju iz konteksta događaja pojedine optužene za koje nije još uvijek spremljena optužnica ili nije zrela optužnica ili njih nema na terenu, a onda u činjeničnom opisu to ne izmijene kako treba, tako da to stvara jednu konfuziju u činjeničnom opisu koja ne odgovara pravnoj kvalifikaciji djela. Očigledno da tu ima i drugih propusta na koje Sud ukazuje kada su u pitanju prije svega one činjenice koje pokazuju postojanje osnovane sumnje, onaj kontekstualni dio optužnice koji podrazumijeva da li su ispunjeni standardi za djela koja se kvalifikacijom stavljaju na teret, a to je, prije svega, zločin protiv čovječnosti jer on podrazumijeva jedan ozbiljniji kontekstualni dio činjeničnog opisa optužnice”, kaže Stojanović.

BIRN BiH je i prethodnih godina pisao o vraćanju optužnica na doradu, a u nedavno objavljenoj analizi “Pravosuđe u BiH: Stanje i perspektive”, koju je u saradnji s organizacijom Transparency International (TI) izradio dugogodišnji sudija i bivši predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) Branko Perić, navodi se da zbog ispunjavanja normi dolazi do “proizvodnje optužnica, pri čemu je cilj dobra statistika, a ne kvalitetan i odgovoran rad”.

I prva optužnica koja je podignuta prošle godine – protiv osmorice pripadnika Armije Bosne i Hercegovine (ABiH) za ubistva najmanje 12 vojnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO), koji su se predali, kao i dvije žene hrvatske nacionalnosti prilikom napada na Križančevo Selo, Šafradin i Dubravice 1993. godine – vraćena je na doradu.

Lejla Čović, jedna od braniteljica u ovom postupku, kaže da optužnica jeste vraćena na uređivanje u odnosu na jednog od optuženih, ali da ne može govoriti više o tome.

Iz Tužilaštva BiH su naveli da će o rezultatima svog rada govoriti u izvještaju za 2019., u kojoj su ukupno podignute 22 optužnice za ratne zločine, što je manje nego prethodnih godina. Za pet optužnica podignutih nakon 29. decembra 2019. godine, iz Suda BiH je rečeno “da se radi o kompleksnim predmetima i da je analiza optužnica još uvijek u toku”.