Analiza – Mile Puljić: Zločini nad zarobljenicima ili komandant bez ovlasti

i 1994. godine na području Mostara.

Nakon više od dvije godine suđenja, bit će izrečena presuda Puljiću, bivšem zapovjedniku Druge bojne Druge brigade Hrvatskog vijeća obrane (HVO) koji je optužen da je dopustio podređenima da zatvorenike iz “Heliodroma” odvedu na prinudne radove na prvoj liniji fronta i u živi štit, te učestvuju u prisilnim nestancima i premlaćivanjima zatočenih osoba.

U periodu od maja 1993. do marta 1994. godine, pripadnici Druge bojne Druge brigade HVO-a, prema optužnici, pod Puljićevim zapovjedništvom, izvodili su zatvorenike iz “Heliodroma”, te ih odvodili na prinudne radove na liniji razgraničenja u Šantićevoj ulici u Mostaru, gdje su bili prisiljeni kopati rovove, graditi bunkere, a neki su bili i pretučeni.

Pripadnici Druge bojne Druge brigade HVO-a, kako stoji u optužnici, uhapsili su dvije osobe, koje su odvedene u nepoznatom pravcu, a čiji su ostaci ekshumirani 2007. i 2008. godine.

Državno tužilaštvo je, dokazujući Puljićevu krivicu, pozvalo preko 70 svjedoka i dva vještaka te uložilo veliki broj materijalne dokumentacije, dok je optuženi svjedočio u svoju korist, a Odbrana je saslušala sedam svjedoka i vještaka vojne struke.

Svjedok Meho Kodro je izjavio da je, tokom boravka u “Heliodromu”, 67 puta odvođen da radi u Šantićevoj ulici, koja je bila nedaleko od linije razdvajanja. Kako je rekao, ljudi su, obavljajući radove u ovoj ulici, ginuli i bili ranjavani.

Ispričao je i kako su ga 5. augusta 1993. godine, nakon radova, pripadnici “antiterorističke grupe” pretukli u zgradi Pošte. Na pitanje da li su tog dana pripadnici Druge bojne tukli zatočenike, odgovorio je da nisu. Nakon toga, odvedeni su u Rudnik, gdje je došao Puljić.

“Dolazi gospodin Puljić Mile i pita ko nas je bio. Pružao je i medicinsku pomoć ko je htio, ali ja nisam htio ići u bolnicu. Vratio sam se u ‘Heliodrom’”, kazao je Kodro.

Zatvorenici kao potrošni materijal

Svjedok M.L. je rekao da je 3. augusta iz “Heliodroma” odveden u Šantićevu ulicu, gdje je prilikom radova ranjen u predjelu lica i po tijelu. Prema njegovim riječima, na vrhu Avenije u Mostaru bila je Druga bojna, čiji je zapovjednik bio, kako je kazao, Puljić.

“Ja sam taj dan izvođen s grupom od 50 do 60 ljudi na vrh Avenije, do hotela ‘Ero’. Počeli smo slagati vreće, i najedanput sam čuo da je nešto puklo i da je vojnik rekao: ‘Čovjek je ranjen’, i ja sam se našao na Hirurgiji”, prisjetio se svjedok.

Jusuf Kuvelj je posvjedočio da je tokom zatočeništva redovno odvođen na prinudne radove na nekoliko lokacija, ali da je najviše radio u Šantićevoj ulici u Mostaru. Prema njegovim riječima, Šantićeva ulica je bila u nadležnosti Druge bojne HVO-a, kojom je zapovijedao Puljić.

Rijad Leto je kazao da je dva puta vođen na utvrđivanje linije HVO-a u Šantićevoj ulici.

“Ja sam 5. augusta 1993. ranjen u Šantićevoj. Spustio sam vreću pijeska i metak me pogodio u ruku, u lijevu podlakticu. Pao sam i onda su me izvukli. Odveli su me u stacionar, ali me tamo nisu htjeli previti jer sam Bošnjak, pa su me na Hirurgiju odveli”, prisjetio se Leto.

Svjedok Jusuf Gološ je rekao da je iz logora “Heliodrom” odvođen na prinudne radove na više lokacija, dodavši da je najviše bio u Šantićevoj ulici, koja je, po njegovom mišljenju, bila u zoni odgovornosti Druge bojne.

On je naveo da su oko 10. augusta 1993. u Šantićevoj ulici ranjeni Ibro Kukrica, Osman Jelovac i Muamer Demirović. Kako je kazao, “bili su živi štit između dvije vatre”.

Ćamil Kukuruzović je posvjedočio kako je s drugim zatvorenicima iz logora “Heliodrom” često izvođen na prinudne radove u Šantićevu ulicu, kako bi kopali rovove, nosili vreće, pomjerali linije i radili druge poslove.

“Nazivali su nas komadima, a mi njih s ‘gospodine’”, prisjetio se Kukuruzović, rekavši da su zatvorenici “bili potrošni materijal”.

Svjedokinje Meliha Čolić i Šaćira Jević su ispričale da su njihovi muževi iz “Heliodroma” vođeni u Šantićevu ulicu na rad, gdje su i ubijeni.

Ismet Idriz je izjavio da je odvođen na radove na razne lokacije te se prisjetio 13. augusta u Šantićevoj ulici.

“Bilo nas je desetak u jednoj grupi, utvrđivali smo bunkere… Iza četiri sata počela je pucnjava, i s jedne i s druge strane. Pala je eksplozivna naprava i ranili su me geleri”, prisjetio se Idriz.

S-12 je rekao da je bio prvi koji je ranjen u Šantićevoj 13. augusta, kada je, kako je čuo, bilo ukupno 18 povrijeđenih.

“Metak mi je prošao kroz pluća, nemam trećinu pluća. Invalid sam 60 posto”, kazao je on.

Bez zločina na jednom dijelu ulice

Vojni vještak Zemir Sinanović je rekao da je optuženi Puljić tražio izvođenje zatočenika iz logora “Heliodrom” radi obavljanja prinudnih radova. Pojasnio je da se među brojnim zahtjevima za izvođenje zatočenika nalaze i oni koje je slao Puljić kao komandant Druge bojne Druge brigade HVO-a.

Da je u nadležnosti Puljićeve jedinice bila i Šantićeva ulica Sinanović je u nalazu zaključio na osnovu, kako je naveo, izvještaja Glavnog stožera HVO-a od 29. jula 1993. godine. U tom izvještaju stoji da su Šantićeva i druge lokacije bile u zoni Druge brigade.

Svjedočeći u svoju korist, optuženi Puljić je kazao da pripadnici Druge bojne brigade HVO-a, kojom je zapovijedao, nisu učestvovali u maltretiranju zatvorenika.

“Na dijelu gdje je bila Druga bojna nije bilo stradanja ni maltretiranja”, izjavio je Puljić.

Puljić je rekao da nije mogao naređivati upravniku “Heliodroma”. Pojasnio je da je povremeno pisao zamolbe za angažovanje zarobljenika za rad, koje su nekada i odbijane.

Vojni vještak Odbrane Milan Gorjanc je kazao da 19. juna 1993. u Šantićevoj ulici nema pripadnika Druge bojne, već da su tu samo pripadnici Druge brigade HVO-a. Vještak je uradio i niz shema o zapovjednom lancu HVO-a od juna do novembra iste godine, prema kojem, kako je rekao, Puljić nije imao zapovjednu odgovornost.

Vještak je dodao da nema dokumentacije prema kojoj je Druga bojna učestvovala u etničkom čišćenju, prisilnim zatvaranjima ili drugim djelima, kao ni da je Puljić obavljao ikakve dogovore s glavnim stožerom ili imao efektivnu kontrolu nad zatvorenicima.

Mario Bago, nekadašnji pomoćnik za sigurnost Druge bojne HVO-a, objasnio je da je od 30. juna 1993. godine Druga bojna bila raspoređena uz rijeku Neretvu, te da nije učestvovala u velikim borbenim dejstvima.

“Mi smo bili raspoređeni u jednom dijelu Šantićeve ulice u Mostaru, ali to nije bila prva linija, niti smo imali velikih borbenih dejstava”, kazao je Bago.

Prema svjedoku, zapovjednik Druge bojne je bio Mile Puljić, koji nije imao ingerencije, niti je mogao ikome da naredi da se bilo ko privede. Na upit da li je znao za postojanje “Heliodroma”, svjedok je odgovorio potvrdno, pojasnivši da su tamo bili zarobljeni pripadnici Armije Bosne i Hercegovine (ABiH).

Svjedok Žarko Soldo, nekadašnji pripadnik Druge bojne HVO-a, negirao je da su od 30. juna 1993. držali zonu u Šantićevoj ulici od Carinskog do Titovog mosta. Tamo su liniju, kako je napomenuo, držali “profesionalni vojnici” koji su pripadali tzv. “antiterorističkim grupama”.

Soldo je istakao da je od 30. juna kod zapovjedništva bojne viđao zarobljenike koji su “radili nešto za kuhinju”.

Suđenje je počelo u aprilu 2015. godine, a Puljić se branio sa slobode.