Utorak, 7 aprila 2026.
Prijavite se na sedmični newsletter Detektora
Newsletter
Novinari Detektora svake sedmice pišu newslettere o protekloj i sedmici koja nas očekuje. Donose detalje iz redakcije, iskrene reakcije na priče i kontekst o događajima koji oblikuju našu stvarnost.

Svjedok SA-2 koji je iskaz dao sa izmjenjenom slikom i glasom, ispričao je da je u julu 1995. godine krenuo u porodavnicu koja se nalazila preko puta Osnovne škole u Roćeviću.

Na putu do prodavnice sreo je u kombiju Ljubu Ristanovića koji mu je ponudio da ga doveze do prodavnice. U autu mu je rekao da on ide ka osnovnoj školi, te da se u njoj nalaze zarobljeni muslimani.

“Ljubo se parkirao u školskom dvorištu, tako da sam tada ugledao jednog vojnika s mitraljezom uperenim u fiskulturnu salu. U dvorištu, pored vrata nalazio se Aćimović koji se raspravljao sa meni nepoznatim čovjekom”, objasnio je svjedok SA-2, koji je tada imao nepunih 16 godina.

U nastavku svjedočenja kazao je da je Aćimovića poznavao likom iz sela, te da su svi za njega znali da je bio komandant.

Aćimović, bivši komandant Drugog bataljona Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske (VRS), optužen je da je u julu 1995. postupao po naredbi komande Zvorničke brigade i Glavnog štaba VRS-a da se Srebreničani iz škole u Roćeviću, s povezima na očima i zavezanih ruku, odvedu na lokaciju koju je sam izabrao – šljunkaru na obali rijeke Drine u Kozluku, gdje su ubijeni.

Zaštićeni svjedok je kazao da je u dvorištu škole vidio i parkiran kamion u koji su ulazili zarobljenici.
Nakon rata, svjedok je kazao da se pričalo da je Aćimović zabranio da se to uradi zarobljenicima ali da je dolaskom Vujadina Popovića moralo da se uradi onako kako je rekao. Haški tribunal je osudio na doživotnu kaznu zatvora Vujadina Popovića.

Dio iskaza zaštićenog svjedoka, kao i unakrsno ispitivanje bilo je zatvoreno za javnost.

Nastavak suđenja zakazan je za 25. oktobar.

Najčitanije
Saznajte više
Olović: “Odoh ja, jednom se umire”
Svjedoci Državnog tužilaštva su ispričali kako su čuli da su njihovi srodnici, čije posmrtne ostatke nikada nisu pronašli, 1992. godine odvedeni u Policijsku stanicu u Miljevini po naredbi komandira Miće Olovića.
Glušac i ostali: Za Odbranu nedokazano postojanje širokog i sistematičnog napada
Odbrane Milodraga Glušca i Ranka Babića zatražile su u završnim riječima da njih dvojica budu oslobođeni odgovornosti za zločine na području Prijedora u ljeto 1992. godine.
Bužimkić i ostali: Bio u koloni na koju je zapucano
Muratović i ostali: Čuo da je policija maltretirala zarobljenike