Mladićeva Odbrana traži oslobađajuću presudu

Mladić je, preko svog advokata Dragana Ivetića, na kraju izlaganja završne riječi predložio da učesnici suđenja dvominutnim ćutanjem odaju počast “svim žrtvama” rata u Bosni i Hercegovini, što je Vijeće odbilo.

Ivetić je napomenuo da Odbrana ne opovrgava da je “određeni broj” muslimanskih muškaraca iz Srebrenice ubijen nakon što je VRS u julu 1995. godine zauzela taj grad.

“Odbrana ne negira da je određen broj muškaraca i dječaka na tragičan način ubijen u aktima lične osvete u Srebrenici, ali ta ubistva nemaju ništa ni sa bilo kojim naređenjem, ni sa namjerama Mladića”, rekao je Ivetić.

Kako je kazao, “nikada se neće znati tačno puna istina” o tome šta se dogodilo u Srebrenici, “niti istinski broj žrtava zločina, za razliku od smrti u legitimnoj borbi”.

Teza Odbrane je, međutim, da “ta ubistva nije naredio Mladić”, kao i da on “nije bio prisutan kada su počinjena”.

Počinioci zločina, po Odbrani, bili su “osvetnici” među lokalnim srpskim stanovništvom, pripadnici policije Republike Srpske i bezbjednosni oficiri VRS-a koji su se “odmetnuli”.

Mladić je optužen za genocid u Srebrenici, progon Muslimana i Hrvata širom BiH, koji je u šest opština imao razmjere genocida, za terorisanje stanovništva Sarajeva i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Kao dokaz da Mladić nije naredio masovna ubistva muslimanskih zarobljenika, Odbrana je ukazala i na svjedočenje Momira Nikolića, koji je, po braniocima, potvrdio da takvo naređenje nije dobio “prije nego što je organizovao ubijanje”.

Nikolić je 2003. priznao krivicu za zločine u Srebrenici i osuđen je na 20 godina zatvora.

Nikolićev iskaz da mu je Mladić gestom ruke najavio da će svi zarobljeni Muslimani biti ubijeni, Odbrana je pobijala tvrdnjom da je Nikolić to izmislio kako bi prebacio svoju krivicu.

Budući da “nije bio nigdje blizu” mjesta zločina, Mladić, po Odbrani, “ne može biti smatran odgovornim za zločine Nikolića i ostalih”.

Nepostojanje Mladićevog pisanog naređenja da svi vojno sposobni muškarci iz Srebrenice budu ubijeni, njegovi branioci označili su kao dokaz da Mladić nije ni imao tu “genocidnu namjeru”.

Branilac Ivetić je ustvrdio i da izjava Mladića da je “došao trenutak da se Turcima osvetimo na ovom prostoru” ne može biti dokaz udruženog zločinačkog poduhvata za ubijanje zarobljenika budući da je data 11. jula 1995. godine, prije sastanka na kojem je, po tužiocima, odlučeno da se Muslimani strijeljaju.

Mladićeva namjera, umjesto stoga, jasna je, po Odbrani, iz njegovih riječi u susretu sa zarobljenicima, da “nemaju čega da se plaše” i da će “ići u razmjenu”.

Odbrana nije precizirala koliko je zarobljenika nezakonito ubijeno poslije pada Srebrenice, ali je tvrdila da je “preuveličan” broj od 7.000 žrtava koji navodi Haško tužilaštvo.

Osvrćući se na ubistvo oko 1.000 Muslimana u selu Kravica, Ivetić je rekao da je to bila “osveta” policajaca nakon što je jedan od zarobljenika ubio njihovog kolegu.

“To ne može biti ništa nego zločin, ali ga niko nije naredio”, ocijenio je Mladićev branilac.

Da general Mladić nije imao “genocidnu namjeru” da srebreničke Muslimane uništi kao etničku grupu, dokaz je, po Odbrani, upravo to što su svi civili, izuzev vojno sposobnih muškaraca, evakuisani na teritoriju pod kontrolom Armije BiH (ABiH).

Odbrana i haški tužioci će dodatne argumente razmijeniti u četvrtak, 15. decembra, čime će suđenje Mladiću – koje je počelo u maju 2012. godine – biti okončano.

Prema okvirnim planovima Tribunala, prvostepena presuda trebalo bi da bude izrečena do novembra 2017. godine.