Nezadovoljni su ne toliko duljinom kazne koliko činjenicom da mu genocid nije dokazan u svim općinama navedenim u optužnici.
Van zgrade Tribunala ipak postoji zadovoljstvo zbog presuđenog genocida u Srebrenici.
“Nadam se samo da neće njegovo djelo zaživjeti. Da ovom presudom konačno djeca prestanu živjeti u mržnji, da se ne razdvajaju i da znaju šta se desilo. Ovo nije presuda Srbima, ovo je presuda djelu jednog zločinca koji nam je svima u Bosni uništio živote”, kazala je Munira Subašić, predsjednica Udruženja “Majke enklave Srebrenica i Žepa”.
S druge strane, reakcije stručnjaka i osoba koje duže i pažljivije prate Tribunal su odmjerenije i umjerenije.
“Važno je da je u presudi krivica za četiri udružena zločinačka poduhvata”, kazao je Amor Mašović, član Instituta za traženje nestalih BiH.
“Važno je da Sud nije odstupio od ranijih presuda i da je ostao dosljedan. Karadžić je kriv za genocid, osuđen za udružene zločinačke poduhvate. Bitno je i zbog slučaja ‘Stanišić i Smatović’, jer to sada vraća Srbiju u igru iz koje se pokušava izvući”, pojasnio je Murat Tahirović iz Udruženja logoraša BiH.
Amir Ahmić, bošnjački oficir za vezu, kazao je kako je sada najveći posao pred Tužiteljstvom BiH.
“Nimalo nisam nezadovoljan, važna je presuda, a ne dužina. Treba raditi na tome da se dokaže i ono što danas u presudi nije dokazano.”
“Moramo prvo sačekati da pročitamo cjelokupnu presudu, pa da onda sudimo i ulazimo u detalje. Mene, recimo, najviše u ovom trenutku zanima kako su okvalificirali Markale”, kazao je Ahmić.
Pedesetak akreditiranih je suđenje moglo pratiti u galeriji pored sudnice podijeljenoj na dva dijela. Lijeva strana bila je rezervirana za novinare, desna za promatrače.
U desnom dijelu galerije presudu Karadžiću pratile su predstavnice srebreničkih udruženja, članovi različitih udruga, počasni konzul BiH u Turskoj Ahmet Halilović, ambasador BiH u Holandiji, i sam rodom iz Srebrenice, Hasan Nuhanović, Amor Mašović, Sadik Ahmetović, Mersed Smajlović, direktor Memorijalnog centra Potočari, i federalni ministar za boračka pitanja Salko Bukvarević.
Prvi red na desnoj strani bio je rezerviran i prazan do samog početka izricanja presude. Žamor u galeriji je prekinut kada je ušao Luka Karadžić, brat Radovana Karadažića, i sa četvero suradnika sjeo u rezervirani prvi red.
“Nemojte me pitati za komentar prije presude. Šta drugo da vam kažem nego da očekujem oslobađajuću presudu za brata”, kazao je Luka Karadžić za BIRN, dodavši da mu je u Tribunalu “uzbudljivo, a za ostalo vidjećemo”.
Nakon što je presuda objavljena, nije želio davati komentar. Ispraćen je brzo iz sudnice u pratnji policije sa suradnicom koja je plakala.
Sa Lukom Karadžićem je u galeriji bio i jedan član tima Obrane te, kako nam je rekao, “porodični prijatelji”. Nije bilo najavljenih 16 članova različitih udruga iz Republike Srpske.
Nezvanično, oni su stigli u Tribunal, ali su uvedeni na ulaz na kojem nije bilo moguće da ih se vidi niti da se sretnu sa ostalim prisutnim u Tribunalu. Ta informacija do kraja ročišta nije potvrđena.
Izricanju presude prisustvovali su Milomir Savčić, član tima Obrane Radovana Karadžića, Božica Živković Rajilić, čelnica udruge žena žrtava rata, te Milorad Kojić, direktor Centra za istraživanje ratnih zločina.
Mučna tišina trajala je nekoliko minuta, sve do podizanja paravana kada se moglo pogledati u sudnicu u kojoj je Karadžić sjedio svega tri metra od publike, odijeljen tek staklom. Kada se podigla zavjesa, pogledao je po galeriji. Nasmijao se i kimnuo bratu, a onda pažljivo gledao u desni dio gdje su bile porodice žrtava.
Skoro dva sata sjedio je potpuno nepomično, bez bilo kakvog izraza na licu. Mirno je pratio čitanje presude, još mirnije saslušao izrečenu kaznu.
