Napad na kolonu

“Teočak je bio blokiran i u potpunom okruženju. Stanovništvo nije moglo slobodno izlaziti iz grada. Prolazilo se preko srpskih linija”, rekao je svjedok Ferid Džuzdanović, naglasivši da je on osam puta odlazio i izlazio iz Teočaka nakon blokade.

Džuzdanović je kazao da se stanovništvo, u želji da izađe iz grada, organizovalo, te da je njih oko 120 krenulo iz Teočaka u noćnim satima 14. jula 1992. godine.

“Ja nisam bio tu kada je kolona krenula. Naknadno sam se uključio (…) Četiri čovjeka koja su bila na čelu kolone bila su naoružana. Do linije prelaska na srpsku teritoriju pratio nas je vod Bekira Mešića. U koloni su, osim voda, samo dvojica ljudi bili uniformisani. Ostalo su bili civili”, rekao je svjedok, dodavši kako su u koloni bili uglavnom muškarci te dvije žene i jedno dijete.

Nakon što ih je vod napustio, kolona je, prema svjedoku, na putu kroz Lokanj, u pravcu Zvornika, presretana tri puta.

“Na trećoj zasjedi kolona je presječena. Pucnjava je trajala oko sat vremena. S desne strane je dolazila vojska, a s lijeve su dolazile osobe u plavim policijskim uniformama”, kazao je Džuzdanović.

On je dodao da je uspjelo preći nešto manje od 50 osoba, a da je u šumi ostalo oko 70 ljudi, koji su uhvaćeni i odvedeni.

Džuzdanović je rekao da je nakon određenog vremena saznao da je dio zarobljenih ubijen, a dio razmijenjen.

On je svjedočio na suđenju Goranu Maksimoviću, Ljiljanu Mitroviću, Slavku Periću, Miletu Vujeviću, Vukašinu Draškoviću, Gojku Stevanoviću, Cvjetku Popadiću, Raji Lazareviću i Mići Manojloviću. Oni su optuženi za učešće u napadu na kolonu koja je iz Teočaka krenula 14. jula 1992. godine, te za sprovođenje i čuvanje 76 civila, od kojih je njih 67 ubijeno u selu Lokanj (općina Zvornik).

Prema optužnici, Maksimović je bio komandir interventne jedinice Stanice javne bezbjednosti (SJB) u Ugljeviku, Mitrović njegov zamjenik, dok je Slavko Perić bio komandir Lokanjske čete Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske (VRS), a ostali optuženi pripadnici ove jedinice.

Na današnjem ročištu iskaz je dao i Slavko Mirković, bivši pripadnik Interventnog voda SJB-a Ugljevik, koji 14. jula 1992. godine bio u selu Lokanj.

On je kazao da je većina pripadnika Interventog voda prebačena u selo Gornje Krčine, te da su s njim bili optuženi Ljiljan Mitrović i Goran Maksimović, od kojeg su “na terenu” dobijali naredbe.

“Nas desetak je spušteno u selo Lokanj, gdje smo prespavali (…) Pred samo svitanje, čuli smo galamu, vrisku. Kad smo izašli, neko je rekao da su muslimani napali selo”, izjavio je Mirković.

On je kazao da se njegov vod podijelio u tri grupe i da je sa Goranom, Ljiljanom i još nekoliko kolega krenuo “desno od raskršća”, te da su na putu prema linijama zatekli jednog “ranjenog čovjeka, koji se vraćao sa straže”.

Svjedok je dodao da je čuo pucnjavu u daljini i da su na putu vidjeli tragove kolone, te u produžetku dva mrtva vojnika.

Kada su se vratili u Lokanj, zatekli su “desetak zarobljenih lica”, među kojima je svjedok prepoznao jednog od svojih prijeratnih kolega s kojim je radio u rudniku.

“Vidio sam vojnika kako je pokušao da tuče jednog od zarobljenih. Ali moj kolega je otjerao tog vojnika”, rekao je svjedok.

Duško Tomić, branilac prvooptuženog Maksimovića, pitao je svjedoka da li je tada mogao da zaštiti svog poznanika, na što je on odgovorio da nije bilo potrebe jer ga niko nije tukao.

Mirković je kazao da je Interventni vod vraćen u Ugljevik ubrzo nakon dolaska načelnika Vinka Lazića u Lokanj, te da je po dolasku u stanicu od kolega saznao da su neki od zarobljenika strijeljani.

“Nisam vjerovao da će ih neko pobiti, to mi nije bilo ni na kraj pameti”, istakao je svjedok tokom unakrsnog ispitivanja.

Naredna dva svjedoka Optužbe iskaz će dati na ročištu zakazanom za 25. januar.