Članak

Presuda Salčinu 30. decembra

10. Decembra 2015.00:00
Odbrana Dževada Salčina zatražila je oslobađajuću presudu, ocijenivši da Tužilaštvo BiH nije ponudilo uvjerljive dokaze o krivici optuženog za zločine na Igmanu počinjene 1993. godine.

This post is also available in: English

U nastavku iznošenja završne riječi, Odbrana je analizirala iskaze svjedoka, istaknuvši da niko od njih nije bio očevidac odsijecanja dijela uha Draganu Vukoviću zvanom Vojvoda, koje se, prema optužnici, dogodilo u martu 1993. godine.
Nekoliko svjedoka, kako je naglasio branilac Kerim Čelik, navelo je da su čuli da je to učinio Husein Sadiković, koji je, kao i optuženi, imao nadimak Struja, i koji je vozio “komandanta Zuku”.
Čelik je podsjetio na iskaz svjedoka koji se prisjetio kako su se na Igmanu pojavili “Zuka i šofer” i kako je Vuković tada rekao: “On mi je od uha odsjekao.”
Odbrana je podsjetila i na svjedočenje Nihada Bojadžića, koji je ispričao šta mu je Huseinović jedne prilike rekao u Jablanici, kada je došao kod njega u namjeri da dobije potvrdu da je bio u specijalnoj jedinici.
“Svjedok je rekao da mu je Huseinović ljutito rekao: ‘Je li treba Vojvodu da dovedem da posvjedoči da sam mu uho odsjekao?’”, podsjetio je Čelik na Bojadžićevo svjedočenje.
Kad je u pitanju Salčinovo priznanje ovog djela iz marta 2012., Čelik je istakao da je optuženi to učinio pod pritiskom, jer mu je Tužilaštvo kazalo da neće izaći iz pritvora dok ne prizna.
“Tada je bio u teškom nervnom rastrojstvu, ubijen mu je sin jedinac, bio je pod teškim optužbama za ratne zločine”, rekao je branilac, citirajući nalaze vještaka.
Prema Odbrani, nema pouzdanih dokaza ni za drugu tačku optužnice, koja Salčina tereti da je, kao pripadnik jedinice “Zulfikar” Armije BiH (ABiH), u julu 1993. na Igmanu bacio stolicu na jednog zatvorenika, a nekoliko njih udarao obućom.
Čelik se pozvao na svjedoke koji su rekli da nisu vidjeli da Salčin maltretira zatvorenike. Neki svjedoci, kako je naveo, za ovu tačku su Struju spomenuli tek na suđenju 2013, a u ranijim izjavama to nisu učinili.
Odbrana je napomenula da su svjedoci takođe naveli da Salčin nije bio sklon nasilju i da nije pokazivao nacionalnu ili vjersku netrpeljivost.
“Žao mi je svakog čovjeka koji je u ratu doživio nešto loše, ali ja s ponosom izjavljujem da ništa loše nisam ni pomislio, a kamoli učinio”, kazao je Salčin u završnom obraćanju.
On je naglasio da je, nakon što je pružio neoboriv alibi da nije bio na Igmanu od 14. aprila do kraja jula 1993, Tužilaštvo promijenilo optužnicu, navodeći da se odsijecanje uha dogodilo u martu, a ne u maju, kako je prvobitno tvrdilo.
“Volio bih da je Dragan Vuković živ i da mu pokažem moju sliku iz rata, da kaže jesam li to ja bio… Cijenjeno Vijeće, služite se logikom, a ne ovim što je Tužiteljstvo montiralo”, rekao je Salčin.
Nakon nešto više od dvije godine suđenja, Vijeće je izricanje presude zakazalo za 30. decembar.

Marija Taušan


This post is also available in: English