Članak

Djelimična sjećanja Sulejmana Mujagića

5. Novembra 2013.00:00
Svjedočeći u svoju korist, optuženi Sulejman Mujagić je izjavio pred Kantonalnim sudom u Bihaću da se smrt zarobljenika “nikako ne može dovesti u vezu s njim” i da se tog događaja sjeća u dijelovima.

This post is also available in: English

“Moj vod je bio na drugom terenu, a od komande je došla naredba da sa još 15 vojnika krenem u ispomoć na Kumaricu, koja je bila udaljena nekih sat i po. Kad smo došli do Kantarevića, vidjeli smo pet do šest nenaoružanih pripadnika 5. korpusa. Bili su prljavi i pitao sam ih šta rade tu. Rekao sam im da bježe u šumu”, ispričao je Mujagić.

On je dodao da se ne sjeća da su zarobili dvojicu ranjenih pripadnika 505. brigade, već da su ga o tome nekon svega obavijestili njegovi vojnici.

“Rekli su da nam je poginuo Firket Topčagić, a da su imali dvojicu zarobljenika koji su bili ranjeni, te da je jedan podlegao”, kazao je Mujagić i dodao da je nakon hapšenja saznao šta mu se stavlja na teret.

Mujagić je optužen da je 6. marta 1995. godine u rejonu Kumarica (općina Velika Kladuša), nakon zarobljavanja i fizičkog zlostavljanja pripadnika 505. brigade Petog korpusa Armije BiH (ABiH), iz automatske puške ubio Ekrema Baltića, a potom ranio Nisveta Ćordića.

Optuženi je rekao kako ima “određene duševne probleme još iz mladosti”, ali da se zbog straha od teške dijagnoze nije podvrgavao liječničkim pregledima.

Odbrana je predložila vještačenje psihičkog stanja Mujagića, o čemu će Sud odluku donijeti naknadno.

U nastavku suđenja, iskaze su dali i svjedoci Odbrane Asim Mujagić i Sifet Kantarević, koji su rekli da su bili očevici ovog događaja i da niko od pripadnika Narodne odbrane Autonomne pokrajine zapadne Bosne (NO APZB) nije ubio Baltića.

Prema njihovim riječima, prilikom zarobljavanja, dvojica pripadnika 505. brigade bila su ranjena, od kojih jedan teže, pa je preminuo.

“Oba su bila ranjena. Kada su nas ugledali, stali su, i onaj koji je vukao teže ranjenog pustio ga je i on je pao. Izgledao je beživotno. Tajso je ispitivao ovog koji je ostao stajati. Udario ga je nekoliko puta. Tada je došao Sulejman i rekao mu da ide prema našoj vojsci, što je i učinio. Drugi je ostao nepomično ležati, i na istom mjestu vidio sam njegovo tijelo ujutro kada sam prolazio”, prisjetio se svjedok Mujagić.

On je dodao da mu je optuženi rođak, te da je bio ranjen u glavu i da ima psihičkih problema.

Sifet Kantarević je kazao kako misli da je ranjeni zarobljenik bio mrtav kad ga je kolega ispustio.

“Drugi je rekao kako je i sam ranjen i da ne može mirno stajati, nakon čega je Tajso uperio pušku u njega i ispucao, ali u cijevi nije bilo metka. On je tada otpuzao prema kući Džemala Latića. Izet Brkić, kojem je brat poginuo, za njim je onda pucao, ali je nakon ispaljenih 30-ak metaka odustao i kazao: ‘Kad ga ovih 30 nije pogodilo, neću više ni metka ispucati’”, ispričao je Kantarević.

Nastavak suđenja zakazan je za 2. decembar, kada će biti saslušan i posljednji svjedok Odbrane.

Dženita Duraković


This post is also available in: English