Karadžić: Nezaboravni prizor

Svjedok Sead Hodžić je pred Tribunalom u Haagu ispričao kako su 16. maja 1992. godine srpske snage upale u selo Zaklopača kod Vlasenice i ubile 60 civila, među kojima su bile žene, starci i nekoliko djece mlađe od 10 godina.

Prema Hodžićevom iskazu, njegova majka i snaha su se tog dana predale srpskim vojnicima i odvedene su u logor Sušica, dok je on, sa još nekoliko mještana uspio pobjeći u šumu u kojoj se krio par dana.

“Kada se paljba iz sela stišala, odlučio sam da iziđem iz šume. Ušavši u svoje selo zatekao sam prizor koji nikako da zaboravim. Ispred kuća, na putu i svuda po selu bili su leševi mojih rođaka i komšija. Bilo je mrtvih žena, staraca, djece. Uglavnom su imali prostrijelne rane na glavama ili im je pucano u usta”, kazao je svjedok.

On se, kako je rekao, zbog straha vratio u šumu, odakle je vidio da “neka nepoznata vojska” traktorima skuplja ubijene mještane i baca tijela u zajedničku grobnicu, koja je bila iskopana u samom selu.

Radovan Karadžić, nekadašnji predsjednik Republike Srpske (RS) i vrhovni komandant njenih oružanih snaga, optužen je za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja, kao i progon nesrpskog stanovništva sa područja 20 opština u BiH, među kojima je i Vlasenica.

U nastavku svjedočenja Hodžić je kazao da je u napadu na selo Zaklopača 16.maja 1992. ubijeno 28 njegovih rođaka, čija su tijela pronađena u sekundarnoj grobnici kraj sela 2006. godine.

Kako je svjedok ispričao pred sudom, njegova majka i snaha su nakon boravka u logoru Sušica odvedene na razmijenu u Kalesiju, gdje se svjedok, poslije napada na selo, sa njima prvi put susreo.

Tokom unakrsnog ispitivanja, Hodžić je objasnio optuženom Karadžiću da nije siguran koje jedinice su izvršile napad na selo Zaklopača ali da je vidio da su vojnici bili u maskiranim unifromama sa bijelim trakama zavezanim oko ruku, te je čuo da su to bili pripadnici paravojne formacije “Beli orlovi”.

U nastavku ispitivanja, svjedok je kazao da je deset dana prije napada na selo, u Vlasenici vidio tenk u kojem je bio rezervista novosadskog korpusa Jugoslovenske narodne armije (JNA), koji mu je rekao će se JNA sa ovih prostora povući za 7 dana, ali da će svo naoružanje ostati kod bosanskih Srba.

“Mladi rezervista mi je rekao: ‘Imali smo informacije da ubijate Srbe ali sad vidimo da od toga nema ništa. Mi ćemo se povući, a vi se čuvajte svojih srpskih komšija’. I sada mi je žao što ga nisam ozbiljno shvatio i poslušao”, rekao je Hodžić.

Na početku suđenja, Karadžić je unakrsno ispitao i svjedoka Armina Baždara, koji je sa 15 godina preživio strijeljanje u selu Duljevci kod Rogatice.

Svjedok Baždar je ponovio da je naredbu za strijeljanje dao Dragoje Paunović, te da su on i još jedan vojnik pucali po zarobljenicima.

Pred Sudom BiH, Paunović je 2006. godine pravosnažno osuđen na 20 godina zatvora za zločine počinjene u Rogatici, među kojima je i strijeljanje 24 civila na livadi u Duljevcima.

Tokom ispitivanja Baždara, Karadžić je pokušao dokazati da su srpske snage odvele svjedokovu porodicu i ostale stanovnike Seljana u Rogaticu “radi njihove sigurnosti” jer se očekivao napad Armije BiH (ABiH).

“Istina je da smo dobili takvo objašnjenje. Ali je istina i da su nas slagali”, objasnio  je Baždarević.

Na kraju suđenja, svjedočenje je počeo i zaštićeni svjedok KDZ- 607, čije je svjedočenje uglavnom bilo zatvoreno za javnost.

Nastavak suđenja zakazan je za srijedu, 7. septembar 2011. godine.