Mejakić i ostali: Užasi iz “Bijele kuće”

U nastavku suđenja Prijedorskoj četvorki, svjedoci Tužilaštva govorili su o zločinima u “Bijeloj kući”, jednom od objekata unutar logora Omarska.

Državno tužilaštvo za zločine u ovom logoru smatra odgovornim Željka Mejakića, Momčila Grubana, Dušana Fuštara i Duška Kneževića.

Zaštićeni svjedok K01 tvrdi da je u logor Omarska doveden 20. juna 1992. godine nakon što je uhapšen u selu Rizvanović, općina Prijedor.

Prema iskazu ovog svjedoka, po dolasku u Omarsku svi muškarci su morali stati uza zid, predati lične dokumente, nakon čega su ih stražari udarali “kundacima, puškama, palicama i nogama”.

“Smješteni smo u ‘Bijelu kuću’, gdje je te noći bilo oko 180 zatvorenika. Zbog vrućine, pretrpanosti i skučenog prostora, ljudi su padali u nesvijest. Stražari su nas natjerali da legnemo potrbuške, da bi potom počeli skakati po nama i tući nas”, rekao je svjedok.

Kroz slične torture svjedok K01 je prolazio sve dok je bio u “Bijeloj kući”, odnosno dok “novinari nisu otkrili logor”, nakon čega je, 6. augusta 1992. godine, sa grupom drugih logoraša prebačen u logor Manjača, odakle je oslobođen 24. decembra 1992. godine.

Mustafa Puškar je u logor Omarska doveden 31. maja 1992. godine “zajedno sa još 50 muškaraca iz Donje Puharske”, općina Prijedor.

“Za mene je Omarska bila klaonica, a ne logor. Ljudi su svakodnevno mučeni, premlaćivani i ubijani. Sjećam se da je u julu 1992. godine logoraš Islam Bahunjić nakon ispitivanja doveden sav modar, sa podljevima po tijelu. Čuli smo kako stenje, ali je ubrzo utihnuo. Njegovo tijelo su odnijeli iza ‘Bijele kuće’, gdje su ih obično odnosili”, prisjetio se Puškar.

“Jednog jutra, u julu 1992. godine, ispred ‘Bijele kuće’ sam prebrojao 24 tijela ubijenih zatvorenika, poredana kao drva”, rekao je svjedok. Također je posvjedočio kako je za vrijeme svog boravka u logoru, od 31. maja do 6. augusta 1992. godine, viđao optužene Željka Mejakića i Momčila Grubana.

U optužnici stoji da je Željko Mejakić od aprila do augusta 1992. godine bio upravnik logora Omarska, dok je Momčilo Gruban, zvani Čkalja, u istom periodu bio vođa smjene straže.

“Čkalju sam vidio prvi put početkom juna u Omarskoj, a pretpostavljam da je on od ispitivača dobivao naređenja koja je prenosio stražarima. Viđao sam i Željka u logoru, ali ne znam šta je tačno radio. Čuo sam da je bio komandant u Omarskoj”, rekao je Puškar.

Nakon što je u augustu raspušten logor Omarska, Mustafa Puškar je prebačen u Manjaču, a potom u logor Trnopolje, odakle je oslobođen 21. augusta 1992. godine.

Nastavak suđenja je 22. maja 2007. godine.