Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) osudio je Dragana Zelenovića na 15 godina zatvora zbog zločina počinjenih nad nesrpskim civilima u Foči.
Nakon dogovora postignutog sa Tužilaštvom, Zelenović je 17. januara 2007. Godine priznao krivicu i pristao na saradnju u daljnjim istragama koje će eventualno voditi ovo tužilaštvo.
Priznajući krivicu, Zelenović je prihvatio odgovornost za devet silovanja koja je lično počinio, za dva silovanja u kojima je bio suizvršilac, te učešće u četiri grupna silovanja. Među žrtvama je bilo i maloljetnica čije iskaze Tribunal posjeduje.
Prilikom izricanja presude, Sudsko vijeće je kao otežavajuće okolnosti naveleo “razmjere počinjenih zločina”, te da su žrtve bile “osobito ranjive, nenaoružane i zarobljene u vrijeme kada su počinjeni ovi zločini”.
“Žrtve zločina su trpjele neizrecivu bol, strah i poniženje. To ostavlja duboke ožiljke koji neće nikada zacijeliti i možda baš ta činjenica govori o težini počinjenih djela”, naglasio je predsjedavajući Sudskog vijeća Alfons Orie obrazlažući presudu.
Priznanje krivice Vijeće je prihvatilo kao olakšavajuću okolnost pri izricanju presude, obrazlažući da taj čin “oslobađa žrtve ponovnog preživljavanja tortura prilikom svjedočenja pred Sudom”.
Olakšavajuća okolnost koja je uticala na visinu kazne jeste i pokajanje koje je izrekao Dragan Zelenović 17. januara ove godine, nakon priznanja krivice.
Sudije u Haagu su istaknule i da je Zelenović izrazio spremnost na saradnju u budućim istragama Tužilaštva,te činjenicu da nije prije osuđivan.
Prvobitnu optužnicu protiv Dragana Zelenovića, koja je uključivala još sedmoricu optuženih za iste zločine, MKSJ je podigao u junu 1996. godine.U ovoj optužnici su se našla i imena Gojka Jankovića, koji je procesuiran u BiH i nepravosnažno osuđen na 34 godine; Radovana Stankovića, također procesuiranog u Sarajevu i nepravosnažno osuđenog na 16 godina; Dragana Gagovića, koji je preminuo 1999. godine; Janka Janjića, koji je ubijen pri pokušaju hapšenja 2000. godine; Radomira Kovača, osuđenog u Haagu na 20 godina; Zorana Vukovića, osuđenog na 12 godina; i Dragoljuba Kunarca, osuđenog na 28 godina.
Poslije devet godina provedenih u bjekstvu, Dragana Zelenovića su vlasti Ruske Federacije uhapsile u zapadnom Sibiru u augustu 2005. godine.
Prvi put se pred sudijama u Haagu pojavio 14. jula 2006. godine, kada je negirao krivicu, da bi početkom ove godine promijenio mišljenje i u dogovoru s Tužilaštvom prihvatio odgovornost za sedam od 14 tačaka optužnice u kojima se tereti za mučenja i silovanja.
Zelenović je priznao da je silovao petnaestogodišnju djevojčicu u Buk Bijeloj u Foči, a potom i u Sportskoj sali “Partizan”. Također je priznao da je pomagao i podsticao silovanje još jedne žene u Buk Bijeloj.
Prema postignutom dogovoru, Zelenović je prihvatio odgovornost i za silovanja žena i djevojčica zatočenih u Srednjoškolskom centru u Foči, te silovanje četiri žene zatočene u zloglasnoj Karaman kući.
Kako je objavljeno iz Haaga, Zelenović je pristao da, za daljnje istrage isuđenja, obezbijedi informacije te da na zahtjev Tužilaštva svjedoči na drugim suđenjima.
Tužilaštvo je tražilo da se optuženom izrekne kazna od 10 do 15 godina, dok je Odbrana zahtijevala kaznu od sedam do deset godina zatvora.
U kaznu od 15 godina bit će uračunato vrijeme provedeno u pritvoru, tako da se izrečena kazna umanjuje ukupno za 591 dan.
