Članak

Mladi u potrazi za istinom

26. Aprila 2007.00:00
Proces suočavanja s pošlošću u BiH još uvijek je tabu tema. Ipak, ima mladih ljudi koji su shvatili značaj tog procesa i koji su svjesni da je neophodan za izgradnju budućnosti. Takvi su i aktivisti Omladinske organizacije “Odisej” iz Bratunca.

This post is also available in: English

Pred sportskom dvoranom u Bratuncu dočekao nas je plavo-žuti natpis Evropa nas zove, iza kojeg se krio ulazu prostorije Omladinske organizacije “Odisej”.

U opuštenoj atmosferi dočekala nas je grupa članova “Odiseja”. Oni svakodnevno predano rade planirajući nove projekte namijenjene mladima Bratunca.

Mada su ratni zločini često tema koju mladi u BiH izbjegavaju, u “Odiseju” je baš to centar interesa članstva. Iznenađuje njihova spremnost da pričaju o onome što se desilo kada su neki od aktivista “Odiseja” bili tek djeca, kao i način na koji se suočavaju s teškim bremenom prošlosti.

Okolina u kojoj žive ipak ne gleda blagonaklono na sve njihove akcije, te su nerijetko, kažu nam, žrtve napada ili naprosto nerazumijevanja.

Omladinska organizacija “Odisej” osnovana je u septembru 2001. godine. Glavniim je cilj bio poboljšati materijalni i društveni položaj mladih Bratunca, ali i okolnih mjesta, te pružanje neformalne edukacije.

“Omladinsku organizaciju ‘Odisej’ smo osnovali jer smo smatrali da je to jedino rješenje. Tada smo lutali besposleni gradom i nismo imali nikakve ideje šta raditi u životu”, kaže Čedomir Glavaš, predsjednik “Odiseja”.

Čedomir za Justice Report kaže da ideju o osnivanju organizacije za mlade u Bratuncu zajednica na samom početku nije prihvatila.

“Te godine je vladalo opšte mišljenje da se manemo ćorava posla i da se nesvrstavamo među izdajnike”, kaže nam Čedomir.

Ipak, nisu odustali i rade već šestu godinu. Mada ne bez teškoća. Danas imaju 120 članova “starijih od 14 godina, različitog pola, vjerske i nacionalne pripadnosti”, pretežno iz Bratunca i Srebrenice, dvaju mjesta ukojima su još vidljivi tragovi rata – kako oni fizički, na napuštenim zgradama,tek otvorenim masovnim grobnicama, brojnim spomenicima ubijenim i poginulim tokom rata, tako i rane koje mnogi mještani nose duboko u sebi.

Jedan od članova “Odiseja” je i Vladimir Gatarić, koji kaže da je za njegaova organizacija “jedino mjesto gdje svako može da pronađe sebe a da ga pritomniko ne diskriminira”.
Od početne ideje do danas, “Odisej” je uradio dosta. Samostalno ali i u saradnji s drugim nevladinim udruženjima, organizovali su, pored ostalog, različite seminare o problemima mladih u Bratuncu i drugim gradovima širom Bosne i Hercegovine.

Tokom 2006. godine tri radionice koje su vodili posvetili su pitanju i važnosti suočavanja s prošlošću, te ratnim zločinima počinjenim na teritoriju Bosne i Hercegovine. Izbor teme ih je doveo u još veće probleme s lokalnom zajednicom.

“Čim su čuli šta su naše teme, zajednica nas je odbacila. Ali mi nismo obraćali pažnju na prigovaranja i prijetnje. Organizovali smo radionice kako smo i planirali. Bilo je suza, emocija… svega. Bilo je zaista teško”, kaže Čedomir, kojeg teškoće o kojima priča nisu spriječile da razmišlja o narednim aktivnostima bliskim ovoj oblasti.

I pored prijetnji, kaže nam Marko Glavaš, jedan od osnivača “Odiseja”,odziv na radionice bio je dobar.

“Mladi ljudi koji dolaze iz mjesta gdje je rat bio najužasniji i gdje se još uvijek osjećaju tenzije, žele da se suoče s tom i takvom prošlošću”, kaže Marko za Justice Report.

U aprilu 2006. godine članovi “Odiseja” suočili su se s još većim neslaganjima sa zajednicom, koja su dovela i do hapšenja aktivista ove organizacije. Naime, riješeni da se suoče s onim što se desilo u njihovoj sredini a na što sami nisu imali uticaja s obzirom na svoje godine, odlučili su na ulicama grada dijeliti letke s fotografijama koje je na početku rata u BiH napravio poznati fotograf Ron Haviv. Na tim fotografijama bile su scene zlostavljanja civila koja su vršili pripadnici srpske vojske i paravojnih formacija.

Prva reakcija bratunačke policije bilo je hapšenje četvorice članova “Odiseja”.Kažu nam da su noć proveli u policijskoj stanici te da su i sami bili zlostavljani.

“U policijskoj stanici su nas tukli šakama, nogama i pendrecima”, kaže nam Marko, koji je bio jedan od privedenih.

Dodaje da su sva četvorica morala dati izjave u Policijskoj stanici Bratunac, i da su tom prilikom ponovno bili vrijeđani i zlostavljani.

“Kada su me uveli da dam izjavu, odmah su počeli da me šamaraju i prijete.Policajci su mi govorili: ‘Tebe, Glavaš, odavno čekam i sada ćeš mi sve platiti’,te da smo mi iz ‘Odiseja’ puno sebi dozvolili”, prisjeća se Marko.

Svi mladići su pušteni dan nakon hapšenja. Iako su sva četvorica bili pretučeni, nijedan se, kažu, nije usudio posjetiti ljekara.

“Nismo otišli doktoru jer sam ja imao slično iskustvo od ranije, kada su me u Domu zdravlja jednostavno odbili pod izgovorom da je od vremena povrede prošlo više od šest sati i da oni nisu ovlašteni da nam daju ozljedni list”,kaže Marko.

“Odisejevci” ipak nisu odustali, te su putem medija pokušali dokazati da su bili žrtve policijskog maltretiranja. Zbog medijskih napisa, kažu nam,pokrenuta je istraga, ali nije završila u njihovu korist. Istražni organi su zaključili da “nije pronađeno dovoljno dokaza i nije otkriven krivac”.

Vladimir razloge prijetnji i fizičkih napada policajaca i mještana Bratunca vidi u činjenici da se većina “nečega plaši” jer su učestvovali u zločinima tokom rata.

“Smatram da je 90 posto policajaca ovdje učestvovalo u zločinima uratu. Ali oni nisu jedini za koje smo mi problem. Neki mještani koji se nazivaju patriotama često nas maltretiraju, ponižavaju i fizički napadaju na svakom mjestu gdje im se pruži prilika”, kaže Vladimir za Justice Report.

Čedomir tvrdi da ima još mještana Bratunca koji smatraju da su Ratko Mladići Radovan Karadžić “apsolutni heroji”, te da se jedino Srbi optužuju pred sudovima.

“Mislim da za mnoge Mladić i Karadžić predstavljaju apsolutne heroje, ali oni više nisu toliko bitni. Njihovo vrijeme prolazi, ali ne smijemo dozvoliti da padnu u zaborav”, kaže Čedomir za JusticeReport.

Članovi “Odiseja” ipak poručuju da ih prijetnje neće spriječiti da nastave govoriti o suočavanju s prošlošću, prije svega zbog onih još mlađih koji dolaze i koji o ratu “znaju malo stvari iz prve ruke”.

“Većina mladih ljudi je priče o ratu pokupila od svojih najbližih i rodbine koji su, nažalost, morali da budu učesnici ratnih dejstava, ali to ne znači dane možemo da radimo na suočavanju s prošlošću”, ističe Marko.

Slično mišljenje dijeli i Miljan Vujević, aktivista od samog osnivanja “Odiseja”, koji smatra da je suočavanje s prošlošću neophodno da bi se uspostavila i zadovoljila pravda u Bosni i Hercegovini.

“Da bi se zaliječile rane, mora mnogo toga da izađe na vidjelo i da se izvaga rukom pravde, a suočavanje s prošlošću je samo početni korak. Mi još uvijek moramo da kopamo po glavama onih koji žive pod starim ideologijama etnički čistih zemalja”, zaključuje Miljan.

Svi članovi “Odiseja” koji su govorili za Justice Report, do 1996. godine živjeli su u Sarajevu ili Zenici, a nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma su s porodicama preselili u Bratunac.Čedomir, Marko, Miljan i Vladimir kažu da nemaju namjeru vraćati se u gradove gdje su odrasli, “ne zbog prošlosti ili straha, nego zato što život nisu zgrade, već ljudi”. Hrabro su odlučili da one koji žive oko njih mijenjaju kako bi sebi napravili bolje mjesto za život.

Više o “Odiseju” saznajte na http://ooodisej.org.ba/index.htm

Aida Alić je novinarka BIRN – Justice Report. [email protected]

Aida Alić


This post is also available in: English