Miko Matić u istrazi je naveo da je bio mobilisan kao vozač u “Drinatransu” i da jedne prilike, u povrtaku iz Boškovića, nije mogao proći kroz Đuliće, gdje je bilo mnoštvo civila i autobusa. Kazao je da mu je rečeno da sačeka, a poslije su u njegov autobus ušli žene i djeca, koje je odvezao prema Memićima.
“Ja sam odvezao jednu turu žena i djece prema Memićima i zatim sam se odvezao u ‘Standard’, a šta je bilo s muškarcima nije mi poznato”, navodi se u iskazu.
Iskaz je pročitan na suđenju Draganu Spasojeviću, Vinku Radoviću, Dragomiru Vasiću i Petku Paniću, koji su optuženi za prisilno preseljenje, nečovječno postupanje i zatvaranje civila na području Zvornika.
Prema optužnici, Spasojević je bio direktor “Autotransporta” i jedan od najuticajnijih ljudi u strukturi srpske vlasti u Zvorniku. Njegov branilac Dario Kajiš u komentaru na pročitani iskaz je naveo da se govori o potrebi vojske da angažuje autobuse i da svjedok ne spominje direktora preduzeća.
Tužiteljica Olivera Đurić pročitala je iskaze još tri preminula svjedoka. Began Bošnjaković je ispričao kako je 10. maja odveden kod komandira Dragana Spasojevića, koji ga je predao vojniku, te kako je poslije dva mjeseca s drugima bio zatvoren u Sudu za prekršaje i “Novom izvoru”. Tokom zatočenja, kako je naveo, neki ljudi su nestali, a neki fizički zlostavljani.
Bošnjaković je naveo da je čuo kako su neki ljudi iz Bijelog Potoka bili zatvoreni u Karakaju i da su likvidirani.
Branilac Kajiš je rekao da svjedok spominje da je navodno 10. maja doveden kod komandira Spasojevića, a da je optuženi do polovine aprila napustio policiju.
Vinko Jokić je u istrazi naveo da je bio angažovan u radnoj obavezi i da ima saznanja, kako se navodi, o navodnom zatvaranju i ubijanju muškaraca, te odvoženju žena i djece. Rekao je da se stanovništvo iz Brnjice kod Živinica naselilo u Đulićima, a da su poslije otišli na ekonomiju u Karakaju. Naveo je da misli da je Vasić bio komandir Brnjičke čete.
Branilac Petko Pavlović je kazao da su izvedeni dokazi da je komandir Brnjičke čete bio Radomir Maksimović. Optuženi Vasić je kazao da nije tačno da svjedok Jokić nije bio mobilisan i da su ga neke svjedokinje prepoznale kao lice koje je učestvovalo u njihovom zatvaranju u džamiji u Đulićima.
Mevla Čerkić navela je da je živjela u Donjoj Glumini i da su u maju 1992. zarobljeni svi muškarci uključujući njene sinove. Kazala je da se raspitivala za sinove i da je vidjela kada je rovokopač prošao na lokalitet Ramin grob. Odbrane optuženih uglavnom su prigovarale na relevantnost pročitanih iskaza.
Predsjedavajuću Vijeća Dalidu Burzić interesovalo je kada se postupajuća tužiteljica vraća kako bi bilo nastavljeno saslušanje svjedoka i da li će predmet biti dodijeljen nekom drugom tužiocu ukoliko je u pitanju duže bolovanje. Đurić, koja je bila u zamjeni postupajućue tužiteljice Remzije Smailagić, nije imala informacije o tome.
Burzić je kazala da bi trebalo održati statusnu konferenciju.
“Činjenica je da je izvedeno mnoštvo dokaza koji uopšte nisu relevantni za ovaj predmet”, navela je sutkinja.
Nastavak suđenja zakazan je za 17. novembar.
