U podnesku Stanišića upućenom Mehanizmu se navodi kako je postupak protiv njega započeo je njegovom dobrovoljnom predajom i prvim pojavljivanjem pred ICTY-jem u junu 2003. godine. U zahtjevu stoji da je na dan 10. marta 2026. Stanišić proveo ukupno oko 3.650 dana, odnosno deset godina u pritvoru, što predstavlja dvije trećine izrečene kazne.
“Stanišić ne traži suosjećanje, već samo određeno razumijevanje i malo milosti. Ima 76 godina i narušenog je zdravlja. Prijevremeno puštanje na slobodu omogućilo bi mu mali, ali neprocjenjiv, posljednji period života kod kuće sa suprugom i sinom te u svojoj zajednici. Nasuprot tome, odbijanje ovog zahtjeva najvjerovatnije bi ga osudilo na usamljenu smrt u udaljenom zatvoru“, istaknuto je u zahtjevu.
Njegovi pravni zastupnici naveli su da u ovom predmetu krivična djela počinjena u okviru udruženog zločinačkog poduhvata (UZP) nesumnjivo su bila ozbiljna, ali djela za koja je Stanišić osuđen spadaju u donji raspon težine u odnosu na osobe osuđene po osnovu odgovornosti za UZP pred Haškim tribunalom.
“Tokom sudskog postupka koji je trajao više od 20 godina, Stanišić je oslobođen većine činjeničnih navoda iz optužnice. Shodno tome, težina krivičnih djela za koja je osuđen odražava se u kazni koja je samo tri godine duža od njegove prvobitne osude za pomaganje i podržavanje, te je niža u odnosu na većinu osoba osuđenih pred Međunarodnim krivičnim sudom za Jugoslaviju i Mehanizmom za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu“, navodi se u zahtjevu.
Također se navodi da iako Stanišić priznaje ozbiljnost svojih djela i njihov težak utjecaj na žrtve, važno je istaći da se težina tih djela i doprinos za koji je osuđen nalazi na najnižem nivou u poređenju s većinom drugih osoba kojima je odobreno prijevremeno puštanje na slobodu.
Jovica Stanišić i Franko Simatović. Foto: MMKS
U sklopu zahtjeva se nalazi i Stanišićeva izjava na engleskom jeziku u kojoj kaže da više od 30 godina odbija davati intervjue ili se na bilo koji način uključivati u javne političke debate u vezi s uzrocima i posljedicama sukoba i zločina počinjenih tokom 1990-ih u bivšoj Jugoslaviji.
“To moje odbijanje nastavak je onoga što sam radio cijelo vrijeme, nastojeći da zaštitim i očuvam SDB od revnosnih političkih figura i stranaka u Srbiji. Moj jedini saveznik u tome bio je Vrhovni sud Srbije, kojem sam povjeravao donošenje odluka u vezi s poštovanjem ljudskih prava, zakona i Ustava. U tom smislu, važno je naglasiti da ni prije ratnih dešavanja nikada nisam stavljao interese svog naroda i religije ispred drugih naroda i religija u ovom regionu“, kazao je on.
Stanišić je naveo i da iako su zločini počinjeni na svim stranama sukoba, oni koji su mu najteže padali bili su zločini koje su počinili pripadnici srpskog naroda, posebno oni koji su opravdavali kao “odmazdu za zločine počinjene nad mojim narodom u prošlosti“.
“Duboko žalim zbog toga i izvinjavam se za svoje zločine, posebno nakon presude koju je Mehanizam donio nakon 20 godina sudskog postupka, u vezi s mojim učešćem u udruženom zločinačkom poduhvatu“, stoji u njegovoj izjavi.
Stanišić navodi i da presudu poštuje i prihvata.
“Vjerujem da i dalje postoji značajan broj onih — i ne samo među mojim narodom — koji poštuju moj doprinos mirnom i civilizovanom rješavanju sukoba u bivšoj Jugoslaviji”, naveo je Stanišić.
Pravni zastupnici su naveli da bi Stanišić poštovao svaki uslov kojim bi mu se zabranilo bilo kakvo medijsko ili javno i političko izjašnjavanje u vezi s njegovim zločinima ili bilo kojim aspektom sukoba, te bi postupao prema uputama Mehanizma u cilju unapređenja mira i pomirenja.
“On je oduvijek u potpunosti prihvatao da su Srbi počinili zločine nad nevinim žrtvama i nema namjeru da tu istinu negira sada ili u budućnosti. Zaista, on prihvata da su zločini koje su počinili Srbi počinjeni i da su predstavljali tragediju za hrvatske i bosanske žrtve, kao i za Srbiju“, pojasnili su njegovi pravni zastupnici.
Tokom suđenja i pritvora, kako se pojašnjava, Stanišić je pokazao uzorno ponašanje.
U zahtjevu je istaknuto da Stanišić održava snažan i dugotrajan odnos sa svojom suprugom i sinom, te je očuvao bliske i podržavajuće veze sa svojim najbližim rođacima, što osigurava njegovu sposobnost da se vrati produktivnom životu, kao i da je Vlada Srbije potvrdila svoju spremnost i kapacitet da pomogne u njegovoj reintegraciji i nadzoru nad bilo kojim uslovima.
S obzirom na njegovo trenutno zdravstveno stanje, ciljevi njegovog puštanja na slobodu su pretežno lične prirode.
“Ipak, on ostaje spreman i sposoban da sarađuje s međunarodnim institucijama i obavještajno-sigurnosnim službama kako bi doprinio svojim stručnim znanjem u podršci eventualnim naporima za mir i sigurnost koje predlože Mehanizam ili međunarodna zajednica“, navodi se, kao i da je spreman poštovati uslove vezane za njegovo puštanje, uključujući, ali ne ograničavajući se na obaveze izvještavanja, ograničenja kretanja, nadzorne mjere i uzdržavanje od kontakta s medijima.
Stanišiću se sudilo sa Frankom Simatovićem, nekadašnjim šefom Službe državne bezbjednosti Srbije, također osuđenom na 15 godina zatvora, a presudu im je izreklo Apelaciono vijeće Mehanizma je u maju 2023. godine .
Detektor je prošle godine pisao da je Stanišić prebačen je u Njemačku gdje će služiti ostatak zatvorske kazne.
