U svojoj objavi, lider Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) i bivši predsjednik RS-a Dodik je napisao na društvenoj mreži X da je s tugom primio vijest o njenoj smrti, kao i da će njeno ime ostati upisano u historiji Republike Srpske – “kao ime žene koja je pripadala generaciji koja je u najtežim vremenima gradila prve institucije, prve temelje i prvu svijest o tome da srpski narod mora imati sopstveni institucionalni okvir u kojem će sam odlučivati o svojoj sudbini”.
“Svojom pojavom, obrazovanjem i odlučnošću pokazala je da u presudnim trenucima nema mjesta kolebanju. Bila je tu kada se Republika Srpska rađala, kada su se donosile odluke istorijske težine i kada je trebalo zastupati politički položaj srpskog naroda pred svijetom”, stoji u Dodikovoj objavi.
Također je napisao kako je njen odlazak još jedan podsjetnik na vrijeme borbe, odricanja i velikih izazova na putu stvaranja RS-a.
“Vrijeme koje je oblikovalo sudbinu našeg naroda i koje ne smijemo zaboraviti”, naveo je te izrazio saučešće porodici Plavšić.
Početkom oktobra 2002. godine Plavšić se u sudnici Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) izjasnila krivom po jednoj tački optužnice – progoni na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi, zločin protiv čovječnosti. Vijeće se uvjerilo da je izjašnjenje o krivici dato dobrovoljno, te je proglasilo krivom po sporazumu o priznanju koje su sklopile stranke u postupku, i godinu kasnije je osuđena na 11 godina zatvora. Sporazumom je tužilac predložio odbacivanje preostalih tačaka optužnice.
Proglašena je krivom da je, kao dio srpskog rukovodstva, djelujući kao pojedinac i u dogovoru s drugim članovima udruženog zločinačkog poduhvata, učestvovala, planirala, podsticala, kreirala i sprovodila progon Bošnjaka, Hrvata i drugog nesrpskog stanovništva u 37 opština u Bosni i Hercegovini. Plavšić je sporazumom prihvatila da je podržavala kampanju etničkog razdvajanja koja je imala za posljedicu smrt i protjerivanje hiljada i hiljada ljudi u veoma brutalnim uslovima.
Doprinijela je kampanji etničkog razdvajanja, između ostalog, time što je pozivala paravojne snage iz Srbije da pomognu snagama bosanskih Srba u ostvarivanju cilja razdvajanja etničkih grupa upotrebom sile i što je podržavala njihovo učešće svojim javnim izjavama kako je primjena sile nad nesrbima na ovom području opravdana.
Optužnicom se teretila za genocid, istrebljenje, zločin protiv čovječnosti, te kršenje zakona i običaja ratovanja.
Kaznu je izdržavala u Švedskoj, odakle joj je u septembru 2009. odobreno prijevremeno puštanje na slobodu, a među razlozima je navedeno njeno dobro vladanje, priznanje krivice, saradnja s Tribunalom, te loše zdravstveno stanje.
Od 1990. do kraja rata, Plavšić je bila član Predsjedništva Bosne i Hercegovine te član kolektivnih i proširenih predsjedništava Srpske Republike u BiH, kasnije Republike Srpske.
Nakon puštanja iz švedskog zatvora, živjela je u Beogradu.
