U saopštenju „Žena u crnom“ se navodi da zahtijev koji je podnesen predstavlja ponižavanje i vrijeđanje žrtava genocida, kojima Mladić “prije deportacije i pogubljenja nije dao ni sekundu da popiju vodu ili se oproste od najmilijih”.
„Nehumani zahtev režima uvreda je i za sve odgovorne građanke i građane Srbiji koje se solidarišemo sa žrtvama genocida i svih zločina počinjenih u naše ime. Sramotni zahev režima još jednom dokazuje da su na vlasti ratni huškači ili aktivni počinioci zločina iz 90-ih, negatori ratnih zločina, obožavaoci i lika i dela ratnih zločinaca, prvenstveno R. Mladića“, poručuju.
Napominju da je Srbija, koja je ponudila garancije za Mladićevo privremeno puštanje, sa Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju sarađivala samo i isključivo na pritisak Evropske unije i da nije bilo toga vjeruju kako nikada ne bi niti procesuirala, niti isporučila Haškom tribunalu ratne zločince jer nikada nije imala politički kapacitet niti političku volju.
„Društvo u Srbiji, nažalost, živi u poricanju, relativizaciji i veličanju ratnih zločina i ratnih zločinaca. Dominira i dalje nekažnjivost na svim nivoima. Odbijamo da se povinujemo političkoj tendenciji da živimo u miru bez pravde. Odbijamo da verujemo u to da je moguća pravda bez kazne. I dalje ćemo se bespoštedno zalagati za kažnjivost zločina, koja će pre svega značiti pravdu za žrtve ratnih zločina“, zaključile su „Žene u crnom“.
Za Detektor su iz Međunarodnog mehanizma za krivične sudove (MMKS) pojasnili da nakon podnesenog zahtjeva za puštanje osuđene osobe na slobodu, predsjednica donosi sudsku odluku na temelju posebnih okolnosti slučaja i u skladu s pravnim okvirom Mehanizma.
“Ne postoji utvrđeni vremenski okvir, ali predsjednica sve takve zahtjeve shvaća vrlo ozbiljno i donosi svoje odluke što je brže moguće u skladu s relevantnim okolnostima i postupcima”, kazali su.
Mladić, bivši komandant Vojske Republike Srpske, je pred Međunarodnim mehanizmom za krivične sudove osuđen na doživotnu kaznu zatvora za genocid u Srebrenici, progone Bošnjaka i Hrvata, terorisanje građana Sarajeva i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.
U julu 1995. u Srebrenici i okolini ubijeno je više od 7.000 muškaraca i dječaka.
Početkom juna prošle godine, Mladićeva Odbrana je hitnom podnesku Mehanizmu zatražila njegovo privremeno ili uslovno prijevremeno puštanje na slobodu zbog lošeg zdravstvenog stanja. Tada je navela da je ovakav zahtjev upućen na osnovu činjenice da je medicinsko osoblje Pritvorske jedinice obavijestilo Mladića i njegovu porodicu da se njegovo zdravstveno stanje ne može izliječiti i da se prebacuje na palijativnu njegu, te da mu se preostali životni vijek mjeri u mjesecima.
Ovakav zahtjev Sud je odbio, a predsjednica Mehanizma sutkinja Graciela Gatti Santana je u svojoj odluci navela da nepobijena medicinska mišljenja “ukazuju na to da se Mladić približava kraju života, što je ljudska sudbina, kao i da je njegovo trenutno zdravstveno stanje, koje zahtijeva oslanjanje na druge osobe za obavljanje svakodnevnih aktivnosti, ozbiljno”.
