Samo četiri dana prije nego je Srebrenica proglašena zaštićenom zonom Ujedinjenih nacija (UN), 12. april 1993. godine svjedoci pamte po primirju i suncu koje je izmamilo djecu na školsko igralište.
Hasan Hasanović je tako odlučio sa drugom provozati kamion u kojem je bilo nešto malo goriva, za jedan krug. Prolazili su kraj igrališta i tu vidjeli punu tribinu djece i omladine, te druge koji su igrali fudbal.
“Sjećam se da je jedan dječak u kraju tribina svirao violinu i okupio oko sebe prilično te omladine koji su njega gledali. Naravno, mi smo lagano prošli”, prisjetio se Hasanović.
Kad su čuli detonaciju, opisuje on za Detektor, zaustavili su kamion i istrčali odmah prema igralištu, odakle je dolazila vriska. U prvi mah, kaže Hasan, mislili su da ima 500 mrtvih. Hasanovićev prijatelj je razvalio vrata prve kuće iznad igrališta kako bi mogli unijeti ranjene i mrtve. Prvi su koji su pritekli u pomoć i uspjeli unijeti 40 osoba, ljudi su počeli pristizati i tražiti svoje najbliže.
Prema riječima Hasanovića, na igralište je stiglo i vozilo UNPROFOR-a u kojem su se nalazili vozač i jedan vojnik, a koji su bili dio ekipe u pratnji francuskog generala Philippea Morillona. Jedan od vojnika je s Hasanovićem ubacivao ranjene na transporter i pomogao da se odvezu do ratne bolnice u Srebrenici.
“U međuvremenu, nađem mog daidžića koji je imao šest godina, bio je teško teško ranjen. Hvala Bogu, on je preživio, živ je i danas. Ostao je bukvalno bez kuka, kao dječak od, eto, šest godina. Dugo se liječio u Bosni, nije uspijevalo, otišao je u Francusku. U Francuskoj je uspjela operacija… ostao invalid. Po tom mom daidžiću i mjestu njegovog ranjavanja, ja sam zaključio da je palo više granata, da je, između ostalog, pala jedna na Poštu”, opisao je Hasanović.
U ratnoj bolnici u Srebrenici ranjene je dočekao doktor Ilijaz Pilav sa svojim kolegama i saradnicima. Vrlo je oprezan, kako je kazao, kada govori o brojkama, jer tada nije bilo ni vremena, ni prostora za protokole, niti evidentiranja.
“To je jedan jezivi masakr bio. Po nekim informacijama, zbrisane su čak kompletne porodice, a prema nekim procjenama i mom pamćenju, 70 osoba je mrtvo na licu mjesta, a s obzirom da je to mjesto poprilično blizu ratne bolnice bilo, u kratkom vremenskom razmaku u bolnicu je primljeno dosta ranjenih, uglavnom su to bili teško povrijeđeni, sa opsežno razarajućim ranama, sa životno ugrožavajućim ranama. Mi smo sve svoje kapacitete stavili na raspolaganje tih ljudi oko tog popodneva i tokom cijele noći”, ispričao je Pilav.
Glasnogovornica Memorijalnog centra Almasa Salihović je kazala da svake godine podsjećaju na činjenicu da je ovakav masakr uslijedio nekoliko dana prije nego što će Srebrenica biti proglašena sigurnim područjem UN-a, a da niko ni nakon 33 godine nije procesuiran.
“Nije mali zločin. Jedan je od najvećih masakara prije samog genocida, ako govorimo, naravno, na ovom prostoru”, rekla je Salihović.
Za Detektor je potvrđeno da Posebni odjel za ratne zločine u Tužilaštvu Bosne i Hercegovine radi na predmetu protiv nepoznatih počinilaca koji se odnosi na ovaj događaj.
“U predmetu se poduzimaju mjere i radnje iz nadležnosti Tužiteljstva BiH s ciljem donošenja tužiteljske odluke”, navodi se u odgovoru za Detektor.
Salihović pojašnjava da mnogi koji negiraju i druge zločine, negiraju i masakr koji se desio na igralištu u Srebrenici, te su odlučili, u saradnji sa akademskom zajednicom, preživjelima i svjedocima, organizovati i prvi put konferenciju pod nazivom “Masakr na školskom igralištu u Srebrenici 12. aprila 1993: činjenice, odgovornost i kultura sjećanja”.
“Struka će objašnjavati činjenično ono što znamo o ovom zločinu, odnosno što je dokumentovano i zbog čega danas još uvijek nemamo nijednog optuženog za ovaj zločin. Željeli smo jednostavno da na jedan veći nivo podignemo svijest o tome koliko se ovakvi zločini ovih razmjera pokušavaju ne samo zataškati nego jednostavno relativizirati i broj ubijenih i broj ranjenih, ali i još gora stvar – negirati da je ovaj zločin uopšte počinjen”, pojasnila je Salihović.
Od četiri granate ispaljene s položaja VRS-a ubijeno je više od 70, a ranjeno preko 100 civila koji su se u tom trenutku nalazili na igralištima ispred osnovne i srednje škole u Srebrenici. Ukupan broj žrtava ovog zločina se povećao na 105, jer je nekolicina preminula na putu do bolnice i u bolnici, podaci su udruženja žrtava iz Srebrenice
