Dragomir Knjeginjić kazao je da je u septembru 1992. došao u stanicu u 22.00 sata i prišao mu je dežurni Slobodan Andrić.
“Bio je ozbiljan, u grču… ‘Tvoji su tamo, otiđi u salu i čekajte sljedeće naređenje… ili uputstvo'”, naveo je svjedok Andrićeve riječi.
Dodao je da je u stanici vidio optuženog Žiku Miljanovića, pomoćnika komandira, koji je stajao u dežurani i bio u civilnoj odjeći. Tužilac Ivan Matešić je naveo da svjedok ni u jednom od četiri ranija iskaza nije kazao da je Miljanović bio u civilu, a da je u jednoj rekao da su mu se obratili Andrić i optuženi.
Knjeginjić je rekao da nije smatrao da je bitno da spomene u kakvoj je odjeći bio, a da mu je Andrić rekao gdje da ide. Pojasnio je da je od pripadnika njegove pozorničke patrole čuo da je Miljanović bio izvršio prozivku.
Svjedok je ispričao da su čekali sat i po do dva, te da je došao vođa interventnog voda Zoran Novaković i rekao im da idu s njim. Došli su u naselje Bukreš, gdje je vidio vozila i lica u maskirnim uniformama. Napomenuo je da je bila noć i da nije bilo osvjetljenja.
“Zoran je rekao da imaju ove četiri kuće, da obezbijedimo lice mjesta gdje će se vršiti uviđaj”, prisjetio se svjedok, dodajući da misli da je vidio optuženog Mirka Simića s interventnim vodom.
Knjeginjić je rekao da je rasporedio pripadnike pozorničke patrole kod kuća, dok su ostala lica ubrzo nestala. Prema njegovim riječima, bilo je već blizu jutra kad je začuo galamu kod jedne od kuća.
“Vidio sam ženu, govori: ‘Gdje su moja djeca?'”, izjavio je svjedok, dodajući da su dvojica odvela ženu do vozila.
On je rekao da je čuo kako pripadnik patrole Sreten Marić nekome govori: “Profesore, niste nas učili tako”.
Knjeginjić je kazao da je prvobitno mislio da ženu vode u razmjenu, ali da je poslije saznao šta se dogodilo. Naveo je više razloga zbog kojih u prvim izjavama nije ispričao šta se desilo.
Tužilac je predočio jedan od kasnijih izvještaja svjedoka u kojem je konstatovano da je srpsko stanovništvo nezadovoljno zbog odvođenja nekih lica.
Za odvođenje i ubistva 22 civila bošnjačke nacionalnosti iz naselja Bukreš u noći s 24. na 25. septembar 1992. godine sudi se Živanu Miljanoviću zvanom Žika, Stevi Bokariću, Jovici Petroviću, Mirku Simiću, Ljubi Markoviću, Slavenku Kočeviću, Zvonku Pržulju, Milenku Samardžiji, Kosti Staniću i Radomiru Mariću, nekadašnjim rukovodiocima i pripadnicima policijskih snaga iz Bijeljine i Sokoca.
Na pitanja Odbrana, Knjeginjić je precizirao da je Novaković u Bukrešu razgovarao sa uniformisanim ljudima i da je njima poslije rekao da niko ne smije ni ući ni izaći. Kada su odvodili ženu, kako je pojasnio, mislio je da ta lica imaju pravo da uđu.
Svjedok Ljubiša Marković kazao je da je bio inspektor u bijeljinskoj policiji. Ispričao je kako je u kantini od kolege čuo za odvođenje i ubistvo porodica. On je rekao da nije dobio zaduženje da obavi uviđaj, a ne zna da li je neko drugi od kolega.
Ispričao je kako mu je poslije više godina jedan kolega pričao da su neki u krugu policije prali kamion i da je u vodi vidio tragove koji asociraju na krv.
Odbranama je rekao da mu je Novaković rekao da su ga od kuća vratila nepoznata lica.
Nastavak suđenja je 16. februara.
