Nesib Mandžić ispričao je kako je 11. jula 1995. sa masom naroda došao u Potočare nakon što je, kako je kazao, prethodnog dana postalo jasno da zaštićena zona Srebrenice pada i da je Vojska Republike Srpske (VRS) u gradskoj zoni.
“U Potočare su stigle izbjeglice, snage UN-a se povlače u bazu”, rekao je Mandžić, dodajući da on nije mogao krenuti šumom jer je bio operisan.
Mandžić, koji je bio direktor škole i profesor u Srebrenici, kazao je da je pozvan preko megafona i da mu je komandant Holandskog bataljona UNPROFOR-a rekao da srpska strana traži pregovore. Naveo je da je otišao na sastanak iako je napomenuo da nije predstavnik naroda.
Rekao je da su u hotelu “Fontana” u Bratuncu s Mladićem, komandantom VRS-a, bili njegovi saradnici i predstavnici civilne vlasti.
Tužilac Tarik Crnkić prezentovao je snimke sa sastanka na kojem Mandžić govori Mladiću da u Potočarima ima više od 30.000 izbjeglica i da on nije njihov predstavnik. Mladić postavlja zahtjev da Bošnjaci predaju oružje i da će u tom slučaju svima garantovati život.
“Da li želite da opstanete ili nestanete… Nesibe, sudbina vašeg naroda je u vašim rukama”, naveo je Mladić, poručivši Mandžiću da sutra dođe sa još predstavnika.
Svjedok je kazao da su Mladićeve riječi bile prijeteće. Ispričao je da se na drugom sastanku pojavio sa Ibrom Nuhanovićem i Ćamilom Omanović. Na snimcima sa drugog sastanka Mladić ponavlja da Bošnjaci mogu opstati ili nestati, te da nakon predaje oružja mogu birati da li žele da ostanu ili da idu gdje žele.
“Ponovo teška prijeteća situacija… Na sastanku se čuje da su muškarci stigli na stadion u Bratuncu. To je asociralo na maj ‘92., kada su bila masovna ubistva”, rekao je Mandžić.
Kazao je da su u Potočarima odvajani muškarci i da su odvođeni jednim vozilima, a žene i mala djeca drugim. Naveo je da su s muškarcima odvajani i dječaci od 13 i 14 godina ukoliko su bili razvijeniji.
Svjedok je rekao da je Nuhanović deportovan i da nije preživio, a da je on ostao u bazi Holandskog bataljona, u grupi od 27 Bošnjaka i da su svi zajedno poslije 20. jula napustili to područje.
Rajko Milić, Miodrag Pavlović, Radenko Zarić, Vukašin Drašković i Milan Tomić optuženi su za pružanje pomoći članovima udruženog zločinačkog poduhvata u okviru kojeg je 40.000 Bošnjaka uklonjeno iz srebreničke enklave, a više od 7.000 muškaraca i dječaka ubijeno. Optužnica obuhvata zarobljene muškarce koji su bili dovedeni u školu u Roćeviću u opštini Zvornik i njihovo odvoženje na obalu Drine u Kozluku, gdje je 15. jula ubijeno njih najmanje 829. Mladić je zbog genocida u Srebrenici i drugih zločina u BiH osuđen na doživotnu kaznu zatvora.
Na pitanja branioca Miodraga Stojanovića, Mandžić je kazao da mu je bilo poznato da je postojao sporazum o demilitarizaciji Srebrenice i Žepe iz 1993. godine, navodeći da je vidio da su, kada je došao Kanadski bataljon, dovezeni tenkovi i topovi koji su bili ograđeni. Svjedok je rekao da mu nije poznato da je Armija BiH slala naoružanje u Srebrenicu.
“Demilitarizacija je izvršena, ja nisam vidio vojnih jedinica po Srebrenici”, kazao je Mandžić.
On se nije složio s braniocem da je u koloni koja je krenula šumom bilo više hiljada naoružanih muškaraca.
Branioci su svjedoka ispitivali o pojedinačnim akcijama koje su izvođene iz Srebenice te napadima i ubistvima u srpskim selima, što svjedoku nije bilo poznato. Branioca Radivoja Lazarevića je interesovalo da li je predato oružje, kako je Mladić tražio. Svjedok je rekao da u Potočarima niko od naroda nije bio naoružan.
“Niko nije imao noža da odsiječe hljeba”, rekao je Mandžić, dodajući da su muškarci preko šume krenuli sa mjesta koje je bilo udaljeno deset kilometara od Potočara.
Na pitanje o sudbini Srba 1992. u Srebrenici, svjedok je kazao da su paravojne jedinice pobile na desetine ljudi, a da je kasnije Srebrenica bila prvi oslobođeni grad. Naveo je da je nekoliko srpskih familija ostalo, a drugi su otišli “na osnovu propagande”. Ubistvo sudije Gorana Zekića, kako je rekao, rezultat je politike koju je vodio.
Na pitanja tužioca, Mandžić je kazao da mu je poznato da je 1992. više hiljada Bošnjaka ubijeno u Bratuncu, Zvorniku, Vlasenici, te da su preživjeli spas pokušali naći u Srebrenici.
Nastavak suđenja zakazan je za 13. novembar.
