Ganić i ostali: Vidio ubistva trojice pripadnika JNA u Dobrovoljačkoj ulici

Slavko Savović ispričao je kako se sredinom aprila 1992. godine dobrovoljno prijavio u rezervni sastav JNA i da je raspoređen u 1. četu Vojne policije, kao član posade borbenog oklopnog vozila (BOV) u kasarni “Viktor Bubanj”.

Na pitanje tužioca Mladena Vukojičića o događajima od 2. maja, prisjetio se da su oko podneva dobili naredbu za pokret, te da su upućeni prema komandi 2. armijske oblasti da bi je zaštitili. Na putu do komande, na Skenderiji, vidio je ranjene i mrtve vojnike, te je njegovom BOV-u i još jednom transporteru naređeno da nastave put.

Nakon dolaska pred komandu, došlo je do puškaranja, a Savović je dodao da je ispred vidio osobe, od kojih su neke bile u maskirnim uniformama, neke u civilnoj odjeći, s beretkama na glavi, te ljiljanima i oznakama Patriotske lige. Nakon povremenih puškaranja, dodao je, tokom noći nije bilo dejstava.

Ispričao je svjedok kako im je 3. maja ujutro izvjesni zastavnik Milidrag rekao da su u toku pregovori da se mirno povuku iz kasarne. Kasnije tokom dana, počela su dolaziti JNA vozila, pretpostavlja iz Lukavice, u koja su utovarivani dokumentacija, ormari i stolice, te da nije bilo pucanja. Prisjetio se i kako je u jednom trenutku vidio Aliju Izetbegovića, dok je prekoputa parkinga stajala veća grupa ljudi, naoružanih, koji su imali automatske puške i beretke.

Nakon što su stvari utovarene, dodao je, formirana je kolona, koja je krenula u mirnodopskom poretku. Prisjetio se da je nakon pokreta kolona stala kod prve krivine i da su čuli udaranje nekoliko metaka od oklop transportera u kojem je bio. Nakon što su dobili naredbu da izađu i predaju se, ispričao je kako je desetar Simić otvorio vrata, da su čuli pucnjeve i da je Simić pao, ali da nije vidio da li je bio naoružan.

Nakon ovog događaja i ostali su izašli iz vozila, a Savović je dodao da je pao s desne strane i da je vidio Simića i ispod njega krv. U tom trenutku prišla im je grupa ljudi, koja im je skidala opremu, a prisjetio se da su ponekog i udarali. Dodao je da je, dok je ležao, vidio dva oficira sa činovima kako kleče dok u njih puca grupa od tri-četiri osobe i da su oni nakon toga pali, a da je neka žena crne kose vrištala pored njih.

Poslije toga čuo je naredbu da se zaustavi pucanje, nakon čega su odvedeni u prostorije MUP-a, gdje su ih čuvala “četiri vrlo ozbiljna i spremna lika”, koji su prepoznali i tukli njegovog komandira Bogoljuba Pelemiša jer je on, kako se sjeća, ranije u naselju Otoka prijetio da će “zoljom” srušiti zgradu.

Poslije su, dodao je, prebačeni u FIS, gdje je vidio u svlačionicama dva vojnika koji su pretučeni, od kojih je jednog prepoznao kao Gordana Vukovića. Dodao je da je i on dobio jedan udarac u lice tokom odlaska u WC. Prisjetio se i da je zarobljene vojnike tukao muškarac nadimka Rus, koji je sa sobom vodio psa i tjerao ga da “grize vojvode”, a dodao je i da je “slomio kundak o leđa” Vukovića.

Nakon toga čuo je da će doći do razmjene, a na pitanje tužioca odgovorio je da im niko nije pružao nikakvu pomoć. Dodao je da su proveli noć u FIS-u, nakon čega su stigli Crveni krst i televizija, te da je u tom trenutku Rus došao do njih i kazao im da je stigao tu i Jusuf Pušina, koji je rekao da ih sve treba likvidirati, a nakon nekog vremena je razmijenjen i odvezen u Lukavicu.

Za napad na kolonu, ubistva, ranjavanje i zlostavljanje pripadnika Jugoslovenske narodne armije i civila optuženi su Ejup Ganić, Zaim Backović, Hamid Bahto, Hasan Efendić, Fikret Muslimović, Jusuf Pušina, Bakir Alispahić, Enes Bezdrob, Ismet Dahić i Mahir Žiško, koji su obavljali visoke političke, vojne i policijske dužnosti.

Odgovarajući Odbranama, svjedok je ispričao kako su u koloni u Dobrovoljačkoj ulici bila samo dva borbena vozila, te da se u njegovom nalazilo deset vojnika s pištoljima, automatskim puškama, bombama i municijom.

Ganićevoj braniteljici Lejli Čović je odgovorio kako je, nakon razmjene, od 1992. do 1995. godine dolazio na Grbavicu, u vojno-policijske patrole, kao pripadnik Vojne policije Vojske Republike Srpske.

Muslimovićev branilac Senad Pizović je podsjetio svjedoka na iskaz iz 2011. u kojem je rekao da je oko desetara Simovića bila grupa civila s automatskim puškama, te je Savović potvrdio da je to tačno.

Odgovarajući na ostala pitanja, dodao je da se 1992. prijavio kao dobrovoljac zbog ličnog ubjeđenja.

Nastavak suđenja zakazan je za 10. juli, iako je u ime Odbrana reagirala braniteljica Čović, pozivajući se na odluku Advokatske komore o zakazivanju suđenja jednom mjesečno zbog neisplaćivanja naknada advokatima.