Puhalić i ostali: Silovane djevojke iz Trnopolja

Mirko Kobas kazao je da je radio kao medicinski tehničar i u ratu je angažovan u sanitet. On je izjavio da mu je zadatak bio da ide kod bošnjačkih civila koji su nakon ratnih dejstava prvo bili u dvorani “Mladost“, a poslije u objektima u selu Trnopolje.

Prema njegovim riječima, “Trnopolje” je bio sabirni centar oko kojeg je bilo nekoliko punktova kako se ne bi “pretjerano ulazilo“.

“U početku, kad sam počeo da dolazim, bio je mali broj ljudi. Ubrzo, za četiri do pet dana, bilo je dvije-tri hiljade lica, a kasnije, kad je Crveni krst počeo da dolazi, i do četiri-pet hiljada“, kazao je Kobas.

Rekao je da je snabdijevanje vodom, hranom i higijenskim potrebama bilo oskudno. Kazao je da je sanitetska služba sve radila po ovlaštenju Tome Kuruzovića. Naveo je da je u Trnopolju bila ambulanta u kojoj su radile kolege iz Kozarca, među kojima doktor Idriz Merdžanić.

Ispričao je kako je jednom vozio teško povrijeđenog kamenoresca Sivca. Kazao je da je imao veliku razderotinu na glavi i ubodnu ranu u potkoljenici, a saznao je da mu je to nanio izvjesni Zemunac, koji je bio dobrovoljac. Rekao je da je taj Zemunac išao s njima i htio da se zaustave kola kako bi ubio Sivca, ali ga je nekako odgovorio i Sivcu je ukazana pomoć, a potom je vraćen u Trnopolje.

Kobas je ispričao da su jednom u bolnicu vozili žene i djevojke, od kojih je jedna imala 15 ili 16 godina, za koje im je rečeno da su silovane u toku noći. Naveo je da je Kuruzović rekao da se odvedu na pregled. Kazao je da su one vraćene u jednu kuću u Trnopolju.

“Imali smo problema od ljudi koji su to napravili, ta neka tenkovska jedinica. Pohapsili su ih a oni su došli već popodne… Slobodan nije bio tu, ali jeste Slavko“, prisjetio se svjedok.

Dodao je da su povremeno odlazili i u logore “Keraterm” i “Omarska” zbog pružanja medicinske pomoći.

Slavko Puhalić, Dragan Škrbić i Rajko Damjanović optuženi su za zločin protiv čovječnosti. Puhaliću je u svojstvu zamjenika upravnika logora “Trnopolje” na teret stavljeno da nije spriječio ulazak osoba u “Trnopolje” a Škrbiću i Damjanoviću, nekadašnjim stražarima, da su učestvovali u mučenju, premlaćivanju i ubistvima nesrpskog stanovništva.

Na pitanja Puhalićeve Odbrane, Kobas je kazao da su civili po danu mogli napuštati “Trnopolje”. Branilac Miodrag Stojanović kazao je da će Odbrana osporavati tvrdnje tužioca da je “Trnopolje” bio logor po definiciji Ženevskih konvencija.

Tužilac Izet Odobašić pitao je svjedoka da li je u “Trnopolju” bio prostor ograđen žicom u kojem su bili muškarci, na šta je Kobas kazao da je od prije rata bila žica oko skladišta, ali niko nije bio u žici.

“Moglo se izaći, stvarno“, kazao je svjedok.

Duško Ivić posvjedočio je da je kao ljekar takođe imao zadatak da obilazi civile u “Trnopolju”, gdje je, kako je naveo, zbog velikog broja ljudi bilo teško profesionalno pružiti uslugu. Kazao je da je su s kolegama iz ambulante i doktorom Merdžanićem nastojali spriječiti širenje zaraze u prostoru s lošim sanitarnim uslovima. Svjedok je potvrdio da je u “Trnopolju” viđao Slavka Puhalića.

“Pomogao nam je u par situacija da odvezemo povrijeđene u bolnicu“, rekao je Ivić.

Kazao je da je u “Trnopolju” bilo ljudi koji su zadobili povrede nasilnim putem. Prisjetio se kako mu je Merdžanić jedne prilike rekao za silovane djevojke, koje su odvezli u bolnicu na pregled. Naveo je da je formirana komisija i konstatovano je da su bile silovane. On je dodao da je slučaj bio prijavljen policiji.

Na pitanja Odbrane, kazao je da su ljudi mogli da odlaze i dolaze iz “Trnopolja”. Naveo je da se broj povećavao jer su ljudi osjetili da tu mogu biti sigurni od nekih ekstremnih lica.

“Mogli su da odu do svojih kuća. Ipak smo mi ovdje bili koliko-toliko sigurni“, kazao je Ivić.

On je potvrdio da je u ambulanti u Trnopolju postojao protokol i da je trebalo biti zabilježeno ukoliko je neko bio pretučen ili ubijen. Kazao je i da je postojalo obezbjeđenje.

Suđenje se nastavlja 24. oktobra.