Samardžija Zdravko: Batine u pauzi ispitivanja kod optuženog

Viktor Grgić kazao je da su 11. juna 1992. srpske jedinice zauzele Kotor-Varoš i da je istog dana s braćom odveden u policiju. Odveden je u kancelariju u kojoj je bio Zdravko Samardžija.

“Oslovljavali su ga ‘kapetan’. Možda se čak i sam predstavio, i drugi su mu se obraćali”, prisjetio se svjedok.

On je dodao da mu je Samardžija dao papir da piše šta zna, a da je on napisao: “Ja ne znam ništa.” Ispričao je da je Samardžija izašao, a da su došli specijalci i tukli ga. Samardžija se vratio i više puta ga pitao da li ga je neko dirao.

“Rekao sam: ‘Jeste, tukli su me, a vi ste ih poslali.’ Kaže: ‘Tako je ko neće da sarađuje’”, naveo je Grgić.

Svjedok je ispričao da je poslije s drugim privedenim mještanima odveden u podrum, gdje su satima stajali uza zid i udarani. Tražio je da razgovara sa Samardžijom jer mu je, kako je naveo, djelovao uljudno u tim okolnostima. Samardžija mu je tada rekao da se ne mora vraćati u podrum i da bude u drugoj prostoriji.

Grgić je kazao da su nakon dva dana njega i braću pustili da borave u obližnjoj kući kod sestrične, gdje je povremeno dolazio i Samardžija. Jedne prilike, kako je naveo, Samardžija im je rekao da će biti dobro dok se situacija smiri i da se mogu vratiti kući.

Svjedok je kazao da je došlo do pogoršanja situacije i da je zbog napada na punkt u Kukavicama uslijedila akcija u kojoj je ubijeno dosta ljudi, a 6. jula po njega i braću su došli Mladen Milić, Ljubiša Vranješ i Goran Marković.

“Hajde, Viktore, ti i braća idete po nalogu Ljubana Ećima, ako nisu rekli i Zdravka Samardžije”, prisjetio se Grgić, koji je poslije navodio da su spomenuli obojicu.

Ispričao je da je, kada su bili kod spomenika palim borcima, Marković počeo pucati i ranio ga u šake. Njegova braća Zdravko i Ivo su, kako je naveo, ubijena.

Branilac Slobodan Perić predočio je svjedokov iskaz iz istrage u kojem nije spominjao Ećima ili Samardžiju prilikom odvođenja njega i braće. Grgić je rekao da se ne može uvijek svega sjetiti i da zna da je naredba došla sa vrha, a da je Samardžija bio u vrhu.

Perića je interesovalo odakle svjedok zna kakva su bila Samardžijina zaduženja, na šta je on kazao da je to shvatio iz priča ljudi koji su dolazili u kuću kod sestrične.

Optuženi je rekao da je on imao čin poručnika, da je bio zadužen za materijalno-tehnička sredstva, a da je sa svjedokom komunicirao samo jednom.

Samardžija je optužen, u svojstvu člana komande Specijalnog odreda milicije Centra službi bezbjednosti Banja Luka, da je bio dio udruženog zločinačkog poduhvata čiji je cilj bilo trajno uklanjanje bošnjačkog i hrvatskog stanovništva s područja Kotor-Varoši.

Svjedok Rasim Muminović izjavio je da je 25. juna 1992. odveden s mještanima iz naselja Kotor. Ispričao je da su petorica mještana kod jedne kuće izvedena i strijeljana nakon što je iz šume ranjen jedan od uniformisanih koji su ih odveli.

Kazao je da su počeli paliti kuće iz cijele njegove ulice, a da su potom putem ubijali ljude iz njegove grupe.

“Ja sam nasred mosta prekoračio Hajru, a taj most on pomagao da se napravi”, prisjetio se Muminović.

Kazao je da su odvedeni pred bolnicu, gdje je uslijedio “pakao”. Naveo je da su ljude ubijali, premlaćivali, bacali na njih cjepanice, tjerali psa da ih trga, a u jednom trenutku bagerom krenuli na njih. Njemu je, kako je naveo, jedan pištoljem razbio zube.

“Drugi put je škljocnuo. Vidio sam smrt. Bilo mi je drago. Zavidjeli smo onim što su mrtvi”, rekao je Muminović.

Naveo je da se pojavio komandir, koji je psovao uniformisana lica i kazao im da ih vode u zatvor. Svjedok je rekao da je u zatvoru dobio batine, te da nisu imali hrane i uslova za higijenu. Dodao je da njega poslije nekoliko dana više nisu tukli, a da su im čuvari pomagali koliko su mogli.

Muminović je kazao da je poslije više od mjesec napustio Kotor-Varoš nakon što su obaviješteni da mogu ići ukoliko potpišu da imovinu ostavljaju Republici Srpskoj.

Suđenje se nastavlja 24. aprila.