Halim Lojo se prisjetio da se u Hrasnici formirala ratna bolnica i da je njegov zadatak bio da pomogne civilima i ranjenicima, s obzirom na to da je radio u Zavodu za zdravstvenu zaštitu radnika Famosa.
Kazao je da je prvi komandant Teritorijalne obrane u Hrasnici bio Meho Hodžić, a kasnije ga je zamijenio Enes Zukanović. Poslije Zukanovića, svjedok je rekao da misli da je došao Fikret Prevljak.
“Poznato mi je da je bio pritvor u Hrasnici. On je bio negdje između nebodera. Nisam tu ulazio, nisam imao potrebu. (…) Pritvor je poslije bio u nedovršenoj zgradi blizu ratne bolnice. Koliko sam vidio, bili su zatvoreni civili srpske nacionalnosti. Ja sam po nalogu načelnika ratne bolnice išao da im dam lijekove, izmjerim pritisak”, prisjetio se Lojo.
Kako je rekao, civili su mu izgledali normalno, ali su bili povučeni i nije imao komunikaciju s njima.
Kazao je da je u Domu kulture bio smrtni slučaj, kada je iznad bine ležao mrtav čovjek koji se prezivao Govedarica i koji je radio u Famosu. Lojo je ispričao da mu je tada čovjek u uniformi Hrvatskog vijeća obrane vojničkim prodornim glasom naredio da ode i provjeri je li taj čovjek mrtav, za kojeg je kasnije saznao da mu je nadimak Jablan.
Odgovarajući na unakrsna pitanja, Lojo je kazao da ne zna ko je sve bio smješten u nedovršenoj zgradi i da nije vidio spisak osoba. Potvrdio je da je Pljevljak od augusta 1992. bio komandant Četvrte viteške brigade.
Svjedok je rekao da je Jablan bio pripadnik Hrvatskih odbrambenih snaga (HOS). Na dodatno pitanje Tužilaštva kako zna da je Jablan bio pripadnik HOS-a, svjedok je rekao da ne zna.
Enes Zukanović, Fikret Prevljak, Emir Redžović, Vahid Alađuz, Mustafa Gegaj, Mujo Vatreš, Vahid Muharemović, Mirsad Tuzlak i Senahid Godinjak optuženi su za nezakonito zatvaranje, ubistva i zlostavljanje civila u objektima koji su imali karakter logora, kao i prilikom odvođenja na prinudne radove u periodu od 1992. do 1995. na području Hrasnice, Sokolović-Kolonije i Butmira.
Tužilaštvo je pročitalo iskaz preminulog svjedoka Ratka Bokuna u kojem je opisao kako ga je 5. maja 1992. zarobila Vojna policije i ubacila u vozilo u kojem se onesvijestio. Kada se probudio, saznao je da se nalazi u Domu kulture. Odatle je odveden u podzemne garaže, gdje su uslovi bili grozni.
“Tokom boravka u garažama obavljali smo teške prinudne radove. Najteže je bilo iznositi vodu iz garaža. Poslije sam prebačen u Osnovnu školu ‘Aleksa Šantić’… Izvođen sam na prinudne radove”, pročitano je u iskazu.
Svjedok je naveo da su izvođeni u fiskulturnu salu gdje su redovno tučeni, te je opisao kako su ga jednom držali u zraku – jedan ga je držao za noge, a drugi za ramena, dok ga je treći udarao po nogama, nakon čega se onesvijestio.
Kazao je da je jedan zatvorenik umro njemu na rukama, a bilo je još osoba koje su preminule u Osnovnoj školi. Bokun je u pročitanoj izjavi rekao da je kasnije prebačen u podrumske prostorije zgrade u blizini samačkog hotela. Tu su spavali na podu, a uslovi su se popravili nakon obilaska UNPROFOR-a.
Zukanovićeva braniteljica Sabina Mehić je rekla da je ovaj svjedok napravio više vremenskih neslaganja i ne odgovara onome što je navedeno u optužnici, dok je Pljevljakova braniteljica Nina Karačić navela da ovaj svjedok nije naveden kao oštećeni u činjeničnom opisu optužnice, a iskaz je suprotan materijalnim dokazima Tužilaštva.
Pročitan je iskaz preminule svjedokinje Ravijojle Ždralić u kojem je navela da je njen komšija Ratko Kujundžić često premlaćivan i da joj je dolazio na previjanje, jer je radila u ambulanti, dok je za Maksima Šoljića rekla da je bio u radnom vodu, a brzo je odveden u zatvor. Čula je da se objesio od radijator i da su mu bile polomljene ruke i noge.
“Čuli smo da je Mustafa Gegaj odveo Maksima Šoljića u zatvor. Maksim je rekao da ga je on ispitivao. (…) Za porodicu Papučić čula sam da su pritvoreni i ubijeni u zatvoru. (…) Moja jetrva je bila osam mjeseci u zatvoru”, stoji u iskazu.
Advokatica Karačić je rekla da je ovo klasičan “rekla-kazala” iskaz. Gegajev branilac Senad Pizović je rekao da je ovaj iskaz irelevantan i nema ništa inkriminirajuće. Kako je kazao, Gegaj za ovo nije optužen.
Naredno suđenje je zakazano za 7. juli.
