Izeta Fočak, koju je tužilac ispitao na okolnosti stradanja oca, navela je da je početkom rata stanovala u Gračanici, te da o smrti svog oca zna po svjedočenju strine.
Ona je prepričala da joj je strina kazala da je na treći dan Kurban-bajrama, odnosno 16. juna 1992. godine, njen otac Hasan došao da im kaže da mu ubijaju prijatelja Sulju. Kako je živio sam u drugoj kući, amidža mu je rekao da se u nju ne vraća, ali je on ipak otišao, ispričala je Fočak.
Kako je Fočak posvjedočila, oko jedan sat je izvjesni Goran Kalaba došao s ljudima i čulo se lupanje i galama. To je trajalo do četiri ili pet sati, navela je svjedokinja.
“Niko ne zna kako je stradao moj otac. Ja sam bila na identifikaciji u novembru 2005. godine i doktorica mi je rekla da nije umro od metka i da je lijeva strana rebara usitnjena na po dva do tri centimetra, što sam i ja vidjela”, ispričala je ona.
Svjedokinja je ispričala kako je 21. juna 1992. godine odveden njen amidža, a da je kasnije od svjedoka iz magacina Teritorijalne odbrane čula da su ga udarali u stomak i na kraju zaklali. Oni su joj rekli da ga je izvjesni Ljubo Kalaba, kad se onesvijesti, polijevao vodom da se osvijesti.
“Tijelo amidže nije pronađeno”, kazala je Fočak, navodeći da se smatra oštećenom i da traži krivično gonjenje.
Ona je svjedočila u predmetu za zločine nad civilima nesrpske nacionalnosti na području Donjeg Vakufa u kome su optuženi Jovan Šatara, Boško Savković i Sekula Šišić, koji su bili rukovodioci u Stanici javne bezbjednosti, te nekadašnji policajac Boško Bilić i bivši vojni policajac Jordan Ilić.
Besim Hadžić, svjedok Državnog tužilaštva, ispričao je da je 1992. godine imao 16 godina, te živio u porodičnoj kući sa ocem, majkom, bratom i sestrom.
On je kazao kako poznaje Nenada Svemira, te kako je čuo da je on predvodio grupu koja je ulijevala strah u Donjem Vakufu, ali da ga on nije vidio.
Tužilac Oleg Čavka je naveo da je ovaj odgovor u suprotnosti s odgovorom iz zapisnika od 5. decembra 2017. godine kada je svjedok izjavio da su mu amidža Hasan i strina Zejna rekli da je Nenad njegovog dedu udarao u prsa kundakom, a da je svjedok to vidio vireći ispod stola.
Na pitanje Sudskog vijeća, svjedok je potvrdio tačnost ovih navoda. Ispričao je kako je grupa ušla u kuću njegovog amidže i strine, te da su strinu odveli na sprat, a da su u sobi u kojoj je bio on, skriven ispod stola, tukli njegovog dedu.
Hadžić je kazao da je njegov dedo umro nakon batina, nakon što je on otišao.
Na pitanje branioca Jovana Šatare o boji uniforme Nenada Svemira kazao da su to bile maskirne uniforme.
I Hadžić je kazao da se smatra oštećenim.
Na suđenju je trebala biti ispitana i zaštićena svjedokinja, ali je odlukom Sudskog vijeća njeno svjedočenje odloženo za naredno ročište zbog toga što Odbranama nije bila dostavljena njena izjava.
Nastavak suđenja je zakazan za 20. maj 2025. godine.
