Amir Begović je ispričao da je 1992. godine bio u grupi koja se krila u šumi prema Karauli, kada su uhvaćeni i odvedeni na Oborke. Svjedok je rekao da je u grupi policajaca koja ih je uhvatila bio Vlajko Janković, izvjesni Boloban, kondukter s Komara, te Savo Bilić – za kojeg smatra da je bio komandir jer je imao maskirnu uniformu.
“On nas je samo pogledao i otišao. Ispalili su rafal u zrak, rekli: ‘Stoj!’ Mi smo bili pod jednim najlonom“, ispričao je Begović koji je uhapšen s ocem.
Poslije Oboraka su odvedeni, kako je ispričao, pred zgradu policije u Donjem Vakufu.
“Poredali su nas ispred i rekli da se okrenemo prema zidu i zavežemo ruke. Nije nas niko tukao. Jedan policajac je rekao: ‘Idete odmah na Manjaču’. Nakon toga su nas odveli u kasarnu, pa onda u magacin ‘Vrbasprometa'“, rekao je svjedok, navodeći da je tu bio logor.
Prisjetio se uslova u objektu te da je razmijenjen u augustu 1992. godine.
Na pitanje ko je bio upravnik logora. svjedok je rekao da je to bio Miodrag Đurkić.
Sud BiH potvrdio je optužnicu protiv Miodraga Đurkića, bivšeg upravnika zatočeničkog objekta “Vrbaspromet”, za zločin protiv čovječnosti počinjen nad civilnim nesrpskim stanovništvom općine Donji Vakuf.
Za zločine nad civilima nesrpske nacionalnosti na području Donjeg Vakufa optuženi su Jovan Šatara, Boško Savković i Sekula Šišić, koji su bili rukovodioci u Stanici javne bezbjednosti, te nekadašnji policajac Boško Bilić i bivši vojni policajac Jordan Ilić.
Na pitanje Šatarine Odbrane, koje uniforme su nosili policajci koji su ih uhvatili, svjedok je rekao da su imali bijele opasače. Begović je u nastavku unakrsnog ispitivanja rekao da su na početku rata držali straže, te bili naoružani lovačkim oružjem.
Osman Begović je ispričao da je 1992. godine živio u Oborcima gdje je držao prodavnicu, te da su na početku sva sela čuvala straže, da su se jedni plašili drugih, kao i da je kroz selo prolazila vojska.
“Mi smo krenuli pješke za Bugojno. Na putu nas je zaustavio Đoko Bilić, koji je bio sekretar škole u Oborcima: ‘Vratite se nazad, ništa vam neće biti’, rekao nam je. S njim je bilo pet-šest naoružanih vojnika i mi smo se vratili. Bilo nas je 100 u koloni“, rekao je svjedok.
Nakon toga su ih, kako je naveo, odveli kod restorana “Slap“, a odatle na “neki ranč”, gdje su im tražili da predaju naoružanje – što su i učinili. Dodao je da je on predao pištolj za koji je imao dozvolu.
“Dvanaest-trinaest ljudi je odvedeno je tamićem u logor u Donji Vakuf. To sam vidio svojim očima. Muhamed Dugonja je bio u toj grupi, on je izašao nakon dva mjeseca“, rekao je svjedok te dodao da je nakon toga, u junu, preko šume otišao u grupi od 17 ljudi u Bugojno.
Nakon što je ovom svjedoku predočena izjava iz istrage, on je rekao da je Šatara bio komandir srpske civilne policije, te da je sa Đokom Bilićem i još dvojicom oficira od njih tražio da predaju naoružanje kada su vraćeni s Komara.
Begović je rekao da je i držao straže, a od naoružanja imao kalašnjikov, te da je Šatari predao pištolj.
Svjedok Časlav Paunović je rekao da je s komšijama držao straže, a kasnije se krio u šumi, te da je odveden u policiju kada je došao kući da se okupa i uzme hljeb.
“Jedne su me prilike tražili milicioneri Jordan Ilić i Nenad Svemir. Došla je vojska kući, bilo je oko 20 vojnika“, rekao je svjedok i kasnije objasnio da se sve desilo u istom danu.
On je naveo da su ga u stanici tukli Stole Subašić, koji ga je vezao za radijator, te da mu je pomogao Vlado Kunovac, da bi ga pustili, nakon čega mu je Balaban rekao da se svaki dan tri puta mora javljati u stanicu.
U unakrsnom ispitivanju je potvrdio da je tokom istrage rekao da je u stanici vidio Šataru.
Suđenje se nastavlja 25. marta.
