Miljanović i ostali: Pucnji iz “pumparice” koju je nosio Žabac

Goran Aničić je u sudnici pokazao na Samardžiju kao osobu koje se sjeća iz policije u Bijeljini, gdje je boravio sa jedinicom sa Sokoca. Aničić je kazao da je bio vođa sektora i da je u septembru 1992. sa kolegom u stanicu priveo jedno lice na informativni razgovor.

Svjedok je naveo da su ubrzo u kancelariju ušli Žabac i Dragan Čobić, koji je bio vođa interventnog voda, te odveli mladića u drugu prostoriju. Kako je rekao, nije se smio protiviti.

“Poznavajući Žapca, sigurno bi bilo problema”, kazao je Aničić.

Dodao je da se čula lupa i, kada je otvorio vrata, vidio je da je mladić udaran, a njemu su rekli da izađe. Nešto kasnije, kako je ispričao, Žabac i Čobić su mu kazali da pođe s njima da odvedu mladiće u logor “Batković” pošto je on priveo jednog. Pojasnio je da su, osim onog kojeg je priveo, bila još dva mladića i da su bili poprilično modri.

Aničić je rekao da je u “marici”, osim Žapca i Čobića, bilo još nekih lica, ali da nisu skrenuli za Batković već u Balatun, do obale Drine. Naveo je da je neko kazao da su promašili put za Batković, na šta mu je Žabac rekao: “Ništa te nisam pitao.” Iz “marice” su izvedeni mladići.

“Jedan kaže: ‘Nećete nas valjda pobiti?’” prisjetio se svjedok.

On je, kako je naveo, s još jednim čovjekom prošao iza “marice”, a sa suprotne strane čuli su se pucnji – jedan iz pištolja i tri-četiri iz puške “pumparice” koju je nosio Žabac. Dodao je da su se poslije vratili u policiju bez mladića.

Svjedoku su prezentovani zapisnici sa fotografijama na kojima je identifikovao Samardžiju, kao i trojicu mladića, od kojih se jedan prezivao Bilalić.

Samardžija je optužen da je na obali Drine pucao u trojicu muškaraca koje je policija privela 11. septembra 1992. godine. On je sa Živanom Miljanovićem, Stevom Bokarićem, Jovicom Petrovićem, Mirkom Simićem, Ljubom Markovićem, Slavenkom Kočevićem, Zvonkom Pržuljem i Kostom Stanićem, nekadašnjim rukovodiocima i pripadnicima policijskih snaga iz Bijeljine i Sokoca, optužen i za odvođenje 22 civila bošnjačke nacionalnosti iz naselja Bukreš i njihova ubistva pored rijeke Drine u Balatunu u noći s 24. na 25. septembar 1992. godine.

Na pitanja Odbrane, Aničić je kazao da je Samardžiju posljednji put vidio negdje u oktobru 1993.

“Niste ga vidjeli od 1993. a poslije tri sekunde u sudnici ste pokazali na optuženog?” upitao je branilac Radivoje Lazarević, na šta je svjedok rekao da ga je odmah prepoznao.

Na pitanje branioca da li mu je tužilac prije početka suđenja u hodniku pokazao Samardžiju, Aničić je odgovorio da nije.

Svjedok je precizirao da nije vidio da Samardžija tuče mladića, ali da je stajao iznad njega kad je ušao, a da je mladić bio krvav, dok su drugi bili dalje. Kako je dodao, Žabac ga je lično istjerao.

Lazarevića je interesovalo da li su njemu, kao vođi sektora, naređivali Čobić, koji nije bio školovani policajac, i Žabac, lice koje nije dobro poznavao, na šta je on potvrdno odgovorio. Na pitanje šta je uradio da spriječi dešavanja na Drini, svjedok je kazao da nije smio ništa uraditi.

“Da sam šta pokušao, bio bih mrtav”, rekao je Aničić.

Braniocu je potvrdio da nije vidio ko je ubio tri mladića.

Svjedok Milan Jeftić je kazao da je bio u rezervnom sastavu policije. Naveo je da je poznavao Mustafu Salčinovića kroz igranje folklora. Rekao je da je Salčinovića vidio u policiji jedne večeri u prolazu i da je s njim bio još jedan mlađi civil.

Jeftić je ispričao kako je u ljeto 1994. s kolegom po nalogu komandira uhapsio Žapca i još jedno lice, koji su bili u mercedesu beogradskih tablica. Naveo je da im je Žabac kazao da su došli da ubiju Lalu u Dvorovima, te da je naređeno da ih sprovedu do granice.

Svjedok je rekao da je poslije shvatio da je taj Žabac lice koje je ranije bilo u Bijeljini sa jedinicom sa Sokoca.

Suđenje se nastavlja 3. februara.