Preminula svjedokinja Đulafera Đinić u istrazi je ispričala da je sa suprugom i četvoricom sinova živjela u Đulićima i da su im vojnici 1. juna rekli da idu prema raskršću. Navela je da su muškarce odvajali.
“Izveli su moga sina Aliju, i njih četvorica-petorica počeli su da ga tuku”, prisjetila se Đinić.
Dodala je da je jedan odveo Aliju u garažu, odakle su se čuli pucnji, a poslije se isto ponovilo sa još dvojicom muškaraca. Kazala je da je poslije čula da je njen sin ostao dužan 100 maraka izvjesnom Bori Lukiću, koji je navodno tu bio došao sa spiskom.
Svjedokinja je rekla da je molila da joj puste najmlađeg sina Izeta, koji je imao 17 godina, ali da je ostao odvojen sa dvojicom braće. Navela je da su i supruga htjeli da izdvoje, ali da nisu pošto mu je bila zamotana glava poslije operacije.
Đinić je iskaz davala 2007. godine i do tada nisu bili pronađeni posmrtni ostaci njenih sinova.
Tužilaštvo je na suđenju Draganu Spasojeviću, Vinku Radoviću, Dragomiru Vasiću i Petku Paniću, koji su optuženi za prisilno preseljenje, nečovječno postupanje i zatvaranje civila na području Zvornika, pročitalo iskaze još tri svjedoka koja su preminula.
Muradif Hamzić kazao je da je bio predsjednik Kriznog štaba u Šetićima. Kako je naveo, u Malešićima je bio sastanak na koji nije smio otići, te je poslao komšiju. Čuo je da je na sastanku, između ostalih, bio Vinko Radović i da je rečeno da Bošnjaci treba da predaju oružje. On je šumom otišao u selo Zaselak.
“Nakon što su Muslimani predali oružje, situacija je bila gora”, kazao je svjedok.
Dodao je da je čuo da je bošnjačkom stanovništvu rečeno da se okupi u Klisi kako bi otišli za Sapnu. Rekao je da je poslao neke ljude da kažu muškarcima da pređu u Sapnu, ali da je većina mislila da će moći slobodno izaći.
Poslije je od punca i drugih čuo da je srpska vojska odvajala muškarce u Bijelom Potoku i da se više nikad nisu vratili.
Radovićev branilac Miloš Perić naveo je da je svjedok iznio posredna saznanja o sastanku u Malešiću.
Ajša Hasanović ispričala je kako je bilo planirano da iz Klise krenu prema Sapni.
“Međutim, rekli su nam da sve ostavimo i krenemo pješke prema Đulićima”, navela je svjedokinja.
Dodala je da su odvedeni njeni sinovi Jasmin i Rusmir, kao i suprug Husein. U vrijeme davanja iskaza 2004. nije ih bila pronašla.
Hilmo Osmić kazao je da je radio u Hrvatskoj i da je od supruge saznao da je u Bijelom Potoku odveden njihov sin Rusmin. U iskazu datom 2007. je naveo da nije pronašao posmrtne ostatke sina.
Božo Jovanović posvjedočio je da je bio policajac u Zvorniku i da je poslije izbora komandir policije bio Dragan Spasojević. Kazao je da je naknadno saznao da je bošnjačko stanovništvo iseljeno i da su bili zatvoreni. Kako je čuo, komandir Spasojević je njihovog kolegu Agana Lupića prebacio iz Zvornika.
Branilac Petko Pavlović je kazao da je Spasojević do 16. aprila bio komandir policije.
“Poslije toga nije više komandir niti ima bilo kakvu policijsku dužnost”, rekao je branilac.
On je za druge pročitane iskaze ocijenio da nisu relevantni za Spasojevića, kao ni za Vasića. Panićev branilac Nenad Rubež u komentarima na iskaze isticao je da svjedoci spominju vojsku, a ne policiju.
Predsjedavajuća Vijeća Dalida Burzić je kazala da će na suđenju doći do pauze od mjesec dana, kako bi se novi branilac Spasojevića upoznao sa predmetom nakon što je branilac Dušan Tomić prošlog mjeseca otkazao punomoć.
