Ganić i ostali: Nekoliko puta udaren kundakom

Zdeno Milinčić rekao je da se u maju 1992. nalazio u komandi Druge vojne oblasti u Sarajevu, kao pripadnik Jugoslovenske narodne armije (JNA), na koju je pucano 2. maja, ali su, kako je naveo, dešavanja počela i ranije – u aprilu.

“Pakao smo doživjeli. Bili smo pod paljbom čitavu noć. Jedva smo preživjeli, bilo je ranjenih“, rekao je svjedok odgovarajući na pitanje tužioca Mladena Vukojičića o početku napada na kasarnu JNA.

Ispričao je da je iz komande u Lukavici došla naredba da se isele iz kasarne i da su 3. maja u jutarnjim satima u kamione utovarali stvari. Kazao je da su trebali krenuti ranije preko Skenderije za Lukavicu, ali je polazak odgađan. Kolona je, kako je ispričao, krenula oko 17-18 sati.

Milinčić je rekao da se nalazio u kamionu s još dva vojnika i da je na početku bio bijeli transporter s oznakom UN-a.

“Ko je bio u njemu, nisam vidio. Dobili smo informaciju da je Kukanjac tu i da će Alija doći“, kazao je svjedok.

Kretanje kolone je, kako je posvjedočio, prekinuto kad je začuo pucnjeve, a zatim im je naređeno da izađu iz vozila. Rekao je da je vidio uniformisana lica, lica u plavim uniformama, naoružane civile i zelene beretke, koje je opisao kao “zelene kape s ljiljanima”.

Naređeno im je, kako je rekao, da legnu na asfalt i tu je nekoliko puta udaren kundakom.

“Odjednom samo neko kaže da krećemo. Preveli su nas preko Miljacke, psovali… Došli smo tu, nisam tad ni znao kako se to zove, imao sam 18 godina. Dovode nas u neku salu“, rekao je Milinčić.

U sali je, prema njegovim riječima, bilo udaranja i maltretiranja, a on je udaren dva puta kada je zatražio da ode u wc. Ispričao je da su oficiri i podoficiri odvođeni, a vraćani pretučeni i krvavi. U Lukavicu je prebačen 5. maja.

Izjavio je da podnosi imovinskopravni zahtjev jer ima traume od ovog događaja.

Za napad na kolonu, ubistva, ranjavanje i zlostavljanje pripadnika JNA i civila optuženi su Ejup Ganić, Zaim Backović, Hamid Bahto, Hasan Efendić, Fikret Muslimović, Jusuf Pušina, Bakir Alispahić, Enes Bezdrob, Ismet Dahić i Mahir Žiško, koji su obavljali visoke političke, vojne i policijske dužnosti.

Backovićeva braniteljica Jesenka Rešidović pitala je svjedoka da li se sjeća da je 6. aprila počelo granatiranje Sarajeva s položaja JNA i da je iz kasarne na Bistriku 26. aprila pucano, kad su ubijeni Senad Šećerović i njegov vozač, a Milinčić je rekao da mu nije poznato ništa od toga.

U izjavi koju je dao 2011., kako je rekla braniteljica Rešidović, nije pominjao nikakva vojna obilježja napadača na kolonu, već je samo pomenuo paravojne formacije. Svjedok je konstatovao da je to tačno i da je za njega JNA “jedina armija, a ovo ostalo su sve paravojne formacije“.

Potvrdio je da je 5. maja iz fiskulturne sale prevezen u Lukavicu, zatim prebačen u Han Pijesak, a do kraja rata je bio pripadnik Vojske Republike Srpske.

Advokat Senad Pizović, koji je danas zastupao Muslimovića i Pušinu, pitao je da li je tačan navod u izjavi iz 2011. da se sala u koju su odvedeni nalazi na Baščaršiji, što je svjedok potvrdio.

Alispahićeva braniteljica Mirna Avdibegović pitala je svjedoka je li bio naoružan i je li pucao iz kasarne na Bistriku, na šta je odgovorio da “svako mora da brani sebe“ i da nije pucao prije 2. maja.

Suđenje se nastavlja 18. septembra.