Taranjac i ostali: Ispitivanje zarobljenika u Domu u Miskoj Glavi

Božo Ljepoja, bivši rezervni policajac iz Ljubije, koji je ranije ispitan u svojstvu svjedoka Tužilaštva Bosne i Hercegovine, kazao je da je u Domu u Miskoj Glavi bio prisutan između 17 sati i 22 sata kada su tu bili zarobljenici. Svjedok je naveo da nije bilo nikog osim Rade Zekanovića, koji je vršio ispitivanja, i njega koji je uvodio zarobljenike.

On je objasnio da je bio jedan policajac prezimena Janjoš koji je dovodio uz stepenice zarobljenike, a koje je on preuzimao i vodio na ispitivanje.

“Tog dana, kada sam bio tu od 17 do 22 sata, nisam vidio optuženog Milorada”, kazao je svjedok.

Mladen Matijaš, koji je također ranije saslušan u svojstvu svjedoka Tužilaštva, kazao je da Obradovića poznaje od rođenja kao komšiju i da nikada nije učestvovao u nemirima niti pravio probleme.

Za svjedoka “S-2” Matijaš je kazao da je “u ratu radio svašta”, ali i poslije rata. Između ostalog, krao i sjekao tuđe šume.

Matijaš je kazao da ga je lično zatekao u krađi nekoliko puta i tjerao ga s posjeda Obradovića gdje je čuvao stoku, tvrdeći da je to sve njegovo. On se prisjetio da je “S-2” po selu pričao da će “skinuti glavu Miloradu”.

Na pitanje branioca Savana Zeca da li je optuženi imao nadimak ‘Major’, svjedok je negirao.

“Nije on Major, moj kum je imao taj nadimak, njega su zvali Majorom, Pero Đurić”, kazao je svjedok objašnjavajući da je Đurić i bio na stadionu kada su odvođeni zarobljenici.

Pero Đurić je zbog zločina na području Prijedora presudom Vrhovnog suda Republike Srpske osuđen na osam godina zatvora.

Obradović je optužen sa Slobodanom Taranjcem, Miodragom Glušcem, Rankom Došenovićem, Rankom Babićem, Zdravkom Panićem, Trivom i Milanom Vukićem, te Slobodanom Kneževićem za učešće u nezakonitom zarobljavanju i zatvaranju 120 muškaraca – u Domu u Miskoj Glavi, a potom i na stadionu u Ljubiji – te njihovom mučenju i ubistvima počinjenim krajem jula 1992. godine.

S njima je bio optužen i Rade Zekanović, ali je predmet u odnosu na njega razdvojen zbog zdravstvenog stanja.

Svjedok Ljubomir Đurić je kazao da mu je optuženi Obradović prvi komšija, da ga poznaje od rođenja, kao i svjedoka “S-2”  koji mu je često dolazio kući.

“Taj svjedok je jednom dolazio kod mene i tražio motorku da obori jednu bukvu. Ja sam krenuo s njim i vidio sam da šuma nije njegova. Rekao sam mu to, a on je kazao da ima dozvolu da odreže i ja sam je oborio”, prisjetio se objašnjavajući da je bila u pitanju porodična šuma optuženog Obradovića.

Đurić je kazao da je sječa šume trajala danima dok je Obradović živio i radio u Njemačkoj.

Prema riječima svjedoka, “S-2” je za Obradovića govorio da je dezerter i da je pobjegao, te je pominjao da je “došlo vrijeme da mu skine glavu”.

Na pitanje tužioca Edina Muratbegovića da li je tada prijavio policiji sječu šume ili optuženom Obradoviću, svjedok je odgovorio negativno.

Nastavak suđenja je 13. maja.