Vijest

Stotinu cvjetova za ubijene i ranjene na srebreničkom školskom igralištu

Stotinu cvjetova za ubijene i ranjene na srebreničkom školskom igralištu

12. Aprila 2024.14:27
12. Aprila 2024.14:27
Prigodnim programom danas je obilježena 31 godina od masakra na školskom igralištu u Srebrenici, kada su ubijene 74 osobe, dok je preko stotinu ranjeno u eksploziji četiri granate ispaljene s položaja Vojske Republike Srpske (VRS). Za ovaj zločin niko nije odgovarao.

Ovaj masakr desio se 12. aprila 1993., samo četiri dana prije nego je Srebrenica proglašena zaštićenom zonom Ujedinjenih nacija.

Prema riječima glasnogovornice Memorijalnog centra Srebrenica, Almase Salihović, za osobe koje su ubijene to je, nažalost, bilo već prekasno, odnosno za njih nije ništa značilo.

Salihović je za Detektor ukazala da ni 31 godinu nakon, za ovaj zločin niko nije odgovarao niti je podignuta optužnica.

“Ne znaju se nalogodavci i zaista svake godine porodice i preživjeli u Srebrenici napominjemo da za ovaj zločin nitko nije odgovarao, da to ne smije biti zaboravljeno, i da nijedan zločin ne smije ostati neprocesuiran, odnosno da nijedna osoba koja je počinila zločin ne smije ostati na slobodi već treba da odgovara”, ukazala je Salihović.

Spomen-ploča ubijenim i ranjenim osobama. Foto: Memorijalni centar Srebrenica

Kako je rekla, danas je položeno cvijeće i simbolično na ogradu zakačeno stotinu tulipana, na kojoj su i mjesecima poslije bili ostaci žrtava koje su ubijene na ovom igralištu.

Od četiri granate ispaljene s položaja VRS-a ubijeno je više od 70, a ranjeno preko 100 civila koji su se u tom trenutku nalazili na igralištima ispred osnovne i srednje škole u Srebrenici. Ukupan broj žrtava ovog zločina se povećao na 105, jer je nekolicina preminula na putu do bolnice i u bolnici, podaci su udruženja iz Srebrenice.

Tog dana, Hasan Hasanović, svjedok masakra, ispričao je da je bio u vatrogasnom vozilu kada je čuo dvije detonacije. Istračao je iz kamiona i među prvima je pritrčao u pomoć.

Ranjene i ubijene, kako opisuje, skupljao je u prvu kuću iznad igrališta, a kasnije ih je stavljao na transporter. Najmlađi član, koji je bio uz Philippa Morillona, tadašnjeg komandanta UNPROFOR-a, vozio je, plakao i nije smio prići nijednom ranjenom.

“Sjećam se da je dijete koje je sjedilo na dijelu tribina i sviralo violinu, da je oko njega bilo okupljeno dosta ljudi i da su većinom pobijeni ili teško ranjeni. Čini mi se da je ta jedna granata direktno među njih pala. Znam da je to dijete ubijeno, dečko, možda nekih 11-12 godina”, prisjetio se Hasanović za projekat Životi iza polja smrti.

Za Hasanovića je ovo bio najveći masakr kojeg poredi s Markalama i tuzlanskom Kapijom.

Salihović dodaje da u jednom ćošku igrališta postoji spomen-ploča na kojoj piše da je ispaljena granata sa srpskih položaja, s podacima koliko je osoba ubijeno i ranjeno.

Prema njenim riječima, spomen-ploča je nekoliko puta sklanjana, međutim, ona i danas stoji u onakvom stanju u kakvom je i posljednji put okačena.

“To je možda i jedino područje ovdje u Srebrenici gdje su se dešavali zločini, a da spomen-ploča stoji. To je sve zahvaljujući upornosti porodica žrtava, s tim što zaista nije to bio lak zadatak jer većinom te ploče kako su postavljane, tako su i sklanjane”, kazala je Salihović.

Emina Dizdarević Tahmiščija