Fahrudin Poturović ispričao je da je krajem juna 1993. zarobljen s ostalim pripadnicima Armije BiH te da su prvobitno odvedeni u Osnovnu školu “Rade Kondić”.
“Pred osnovnom školom napravljen je špalir vojne policije HVO-a gdje smo morali proći do ulaza u fiskulturnu salu”, kazao je svjedok te dodao da je objekat obezbijeđivala vojna policija.
Pojasnio je da su ih odveli u prostoriju u kojoj se nalazilo oko 105 osoba. Prema njegovim riječima, prvu noć pripadnici vojne policije izveli su dvojicu, koji su vraćeni isprebijani. Sljedeći dan, dodao je, izveli su njega i pretukli u muškoj svlačionici.
Ispričao je da su kasnije prebačeni u fiskulturnu salu, nakon što su izmješteni žene, djecu i starije, da su se ispitivanja nastavila, te da su tek četvrti dan dobili hranu. Nakon 15 dana boravka u fiskulturnoj sali prebacuju ih u Silos gdje je svjedok, kako se prisjetio, prvi put vidio Alojza Vrbića koji se njima predstavio kao upravnik i da je njih 40 prebačeno u “šesticu”.
Poturović je kazao da su najviše izvodili ljude iz Zelenih beretki i da je prvu noć izveden s još nekoliko ljudi, da su pretučeni u hodniku, gdje je, kako je kazao, prepoznao Vrbića, Marinka Martića Žilo i Franju Jozića.
“Baš su se iživljavali nad nama, kao da nismo ljudi bili”, kazao je svjedok i dodao da su se prebijanja dešavala i narednih dana.
Prisjetio se da je tokom jednog premlaćivanja Vrbić naredio da se dvojica zarobljenika međusobno udaraju te da je jedan od zarobljenika iz “šestice” vraćen izudaran, a kasnije je podlegao.
Poturović se prisjetio kako su ih iz Silosa vojni policajci, a u čijoj pratnji su bili i Vrbić i Martić, odveli kamionom na borbeni položaj kod Zavidovića gdje su se nalazili pripadnici VRS-a i da su ih sproveli do rovova, gdje im je naređeno da kopaju, te da je bilo pucnjave i stradanja.
Svjedok je naveo da su u Silosu ostali do polovine oktobra nakon čega ih vraćaju u školu “Rade Kondić” gdje su smješteni u jednu od kancelarija. Naveo je da su tu bili pripadnici vojne policije, između ostalih, Vrbić, Martić i Jozić, te da je tom prilikom tokom batina vidio Vrbića sa čekićem za meso, koji ga je krenuo udariti po glavi. Poturović je kazao da je u tom trenutku zamolio Vrbića da ga ne udari i da je kasnije vidio jednu drugu osobu koja je rekla da ga je optuženi udario čekićem. Kazao je da je jednom prilikom u Silosu vidio i optuženog Ivu Mrkonjića.
Svjedok je ispričao da je u školi boravio do januara 1994. godine te da su prebačeni u hangar Nove trgovine i da je razmijenjen 5. marta 1994. godine u Maglaj.
Za zločine u Žepču sudi se nekadašnjim pripadnicima Vojne policije HVO-a Vrbiću, Martiću i Joziću te Ivi Mrkonjiću, koji je optužen u svojstvu načelnika policije u Žepču.
Braniocu Draženu Zubaku je svjedok potvrdio da Vrbića nije vidio u školi “Rade Kondić” tokom svog prvog boravka, nego samo u Silosu. Zubaku je potvrdio i da je Luka Babić bio komadant vojne policije i da je bio nadređen Vrbiću. Luka Babić bio je optužen za zločine počinjene u Žepču u ovom predmetu, ali je postupak protiv njega obustavljen zbog smrti.
Na pitanje branioca Gorana Dragovića kako tek sada i u izjavi iz 2023. spominje ime Martića, za razliku od iskaza iz 2003. i 2007. , svjedok je naveo da zna da je optuženi bio prisutan kada su ga tukli, ali da je bio okrenut leđima i da nije mogao tačno prepoznati kad ga je ko udarao.
Nastavak suđenja zakazan je za 3. novembar.
