Milunić i ostali: Četićeva Odbrana o lažnom iskazu

Odbrana je navela da se optužbe protiv Četića za mučenje i ubistvo devet civila zasnivaju na lažnom svjedočenju Zarifa Bačića. Branilac Slobodan Perić je rekao da je najmanje 15 svjedoka Tužilaštva koji su bili s Bačićem, ali nisu vidjeli ubistva kod vijadukta.

“Svi se poznaju, nije moguće da to niko nije vidio”, kazao je Perić.

Podsjetio je na iskaze drugih svjedoka koji su svjedočili o ubistvima civila koja su stavljena na teret Četiću, a koji su kao mjesta likvidacije navodili rijeku, kupalište, ali ne i vijadukt – kao što je svjedočio Bačić. Dodao je da svjedoci nisu kazali ni da su vidjeli leševe kod vijadukta.

Ukazao je na svjedočenje Asima Hopovca, koji je naveo da su njegovi sinovi Husein i Jasmin izvedeni iz autobusa i da nije vidio ko ih je ubio, a da je s njim u autobusu bio Zarif Bačić.

Perić je kazao da za ubistvo Adema Brakića optužnica tereti i Četića i Duška Zorića, te da iz dokaza proizilazi da je Asmir Hodžić ubijen dva dana kasnije u “Keratermu”.

“Ne sporimo da su ovi ljudi stradali, ali ne na način kako je opisano u optužnici, i ne od Četića”, istakao je Perić.

Branilac je kazao da Bačić tereti njegovog branjenika da ga je udario kod “Šabanove mesnice” kundakom u glavu, a da je svjedok Z-15 kazao da je Bačić udaren nogom u prsa.

Za Odbranu je nesporno da je Četić, kao pripadnik rezervnog sastava policije Interventnog voda, poslat na obezbjeđenje puta za vrijeme akcije u Zecovima, te da su oni nakon dva sata povučeni u drugu akciju.

Branilac je napomenuo da je sa svojim branjenikom ranije u drugom predmetu postigao sporazum o priznanju krivice.

“Da postoji njegova odgovornost, ne bi se sigurno ovdje deset godina sudilo”, rekao je Perić.

Optuženi Četić u završnom obraćanju takođe je govorio o svjedočenju Bačića. Kazao je da je istina potrebna njemu kao i porodicama stradalih.

Za učešće u ubistvima najmanje 150 civila bošnjačke nacionalnosti u julu 1992. u Zecovima, s Četićem su optuženi Dušan Milunić, Zoran Stojnić, Ilija Zorić, Boško Grujičić, Rade i Uroš Grujčić, Rajko Gnjatović, Zoran Milunić i Željko Grbić.

Prema optužnici, oni su bili pripadnici Rasavačke čete Šestog bataljona 43. brigade Vojske Republike Srpske, rezervne milicije i drugih formacija.

Odbrana Radeta Grujčića kazala je da je došlo do zamjene identiteta i da na tom području postoje četiri osobe sa istim imenom.

“Odbrana osporava sve navode, osim da je bio pripadnik rezervnog sastava policije Rasavci”, kazao je branilac Zoran Kisin.

On je naveo da je iz iskaza svjedoka očigledno da se radi o drugoj osobi. Podsjetio je da su svjedoci govorili o Grujičiću, a ne Grujčiću, i da su navodili imena roditelja Dušan i Zdravka, dok su kod optuženog Mirko i Milka. Dodao je da je slično i sa imenima braće i sestara, kao i sa opisom fizičkog izgleda, te da optuženi nije bio kondukter – kao što su svjedoci navodili.

Kisin je podsjetio da je jedna svjedokinja govorila o osobi koja je imala ženu i djecu, a optuženi ih ni danas nema.

Kazao je da je jedna svjedokinja tvrdila da joj je Grujčić gasio cigaretu na ruci, te je navela da je on bio vršnjak njenog sina, a izvedeni dokazi su pokazali da je njen sin najmanje devet godina stariji od optuženog.

Grujčić je optužen da je, s još trojicom optuženih, 23. jula seksualno zlostavljao žene u jednoj kući u Zecovima, te da su ih poslije izveli na polje i maltretirali.

Preostale dvije odbrane iznijeće završne riječi 27. oktobra.