Drljača i ostali: Suđenja u Vojnom zatvoru

Ruždija Ramčić je ispričao da je 4. aprila 1992. godine počelo granatiranje Kupresa, nakon čega je porodicu prebacio u Bugojno, zatim se vratio kući gdje ga je “uhvatila“ Jugoslovenska narodna armija (JNA). Prvo je bio zatvoren u jednoj zlatari, nakon čega je odveden u Knin, zatim na Manjaču, odakle je u novembru prebačen u “Mali logor” u Banjoj Luci.

“Došao sam kod upravnika. Objašnjavao mi je da sam ratni zločinac, da sam klao srpsku djecu. Stražari su me pretukli u hodniku, a onda su me odveli u ćeliju“, ispričao je Ramčić, te dodao da ih je tu čuvala vojna policija koja je imala zelene uniforme.

Svjedok je naveo da je u ćeliji bio zatvoren s pripadnicima “Belih orlova”, koji su ih tukli više nego policija. Spavao je na podu, a oni u krevetima, hrane nikada nisu dovoljno dobijali. Nuždu su vršili “ćelija po ćelija“, kako su ih izvodili, objasnio je. Svaku večer su, po dolasku smjene, izvođeni u dvorište i tučeni pod optužbama da su silovatelji i ubice, kako ih je nazivao upravnik zatvora.

“Posjetili su nas jednom dvojica iz Crvenog križa, bio je s njima i Ratko Mladić. Rekao nam je da ćemo ubrzo biti razmijenjeni. Policija nam je zaprijetila da će nas tući ako nešto kažemo“, prisjetio se Ramčić.

Njega je, ispričao je, sudija Vojnog suda Vojislav Dimitrijević osudio na osam i po godina zatvora, a prethodno je pretučen u podrumu gdje su tražili da prizna zločine – što nije uradio. Razmijenjen je u desetom mjesecu 1993. godine, od kada je 80 postotni ratni vojni invalid.

Tužiteljica Olivera Đurić mu je predočila zapisnik o prepoznavanju, gdje su mu prikazane fotografije na kojima je prepoznao upravnika zatvora, ali mu se nije sjećao imena.

Na pitanje Odbrana optuženih da li je imao branioca po službenoj dužnosti, Ramčić je potvrdio, te dodao da je branilac od njega tražio 15 hiljada maraka. U odgovoru je naveo da nije smio reći sudiji da je bio tučen. Ramčić je, na pitanje Odbrana rekao i da su Srbi u zatvoru imali iste uslove kao i muslimani, te dobijali istu hranu.

Dodao je da je osuđen zbog optužbi da je “silovao profesoricu i vadio srpskoj djeci oči“. Odbranama je rekao da nije imao pristup kuhinji, niti je dobijao medicinske usluge, kao i da je prilikom hapšenja bio angažovan kao dobrovoljac u Hrvatskom vijeću obrane.

Optužnica tereti Rajka Drljaču, Milića Bućana, Gorana Jorgića, Gorana Bojića, Svetislava Cvijetića, Uroša Graba, Aleksandra Jankovića, Igora Kljakića, Milenka Letića, Borislava Milakovića, Draška Radusinovića, Gojka Soldata, Mileta Vučkovića, Gorana Savića i Duška Drljaču da su, u svojstvu upravnika, zamjenika upravnika i stražara, u periodu od 1992. do 1995. godine počinili zločin protiv civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika u Vojno-istražnom zatvoru zvanom “Mali logor” – između ostalog, premlaćivanjima, zlostavljanjima, seksualnim zlostavljanjem te drugim nečovječnim postupanjem.

Zaim Čaušević je ispričao da je u aprilu 1993. godine lišen slobode u Prijedoru, a prethodno se 11 mjeseci skrivao na Kozari, nakon što je pobjegao iz Kozarca. Odveden je u Policijsku upravu Prijedor gdje su ga ispitivali nekoliko dana, nakon čega su ga dvojica policajaca iz Centra službi bezbjednosti Banja Luka odvela u “Mali logor”, gdje je odmah odveden kod upravnika.

“Kada sam ušao, okrenuli su me prema zidu i počeli batinati. Nakon toga su me skroz skinuli i odveli u ćeliju“, rekao je Čaušević.

Prisjetio se kako je spavao na podu s još jednim zatvorenikom – Viktorom Kljajićem, a da su sprski vojnici, s kojima su bili zatvoreni, spavali na krevetima i strunjačama. Objasnio je da se radi o vojnicima koji su tu bili zbog ubistava. Svako jutro je ustajao u šest sati i morao pjevati: “Ne volim te Alija zato što si balija“, te učiti oče naš. Hrane je, kako je rekao, bilo dovoljno, ali im srpski vojnici nisu dali da jedu. Vojnici u ćeliji su ga vezali za krevet i tukli šipkama od grijanja.

Čaušević je rekao da su svi u tom periodu dobili optužnice, nakon čega su vođeni u jednu zgradu u kojoj su bili ispitivani tokom istražnog postupka.

“Oni su nam čitali iskaz. Ukoliko ne bismo potvrdili, samo bi rekli: ‘Podsjeti ga’. Vodili su nas u podrum ‘na hlađenje’ . Nakon toga bi sve što su čitali priznali“, rekao je svjedok.

Čaušević je naveo da je upravnik zatvora nosio JNA uniformu. U “Malom logoru” je boravio šest mjeseci, nakon čega je razmijenjen poslije druge posjete predstavnika Crvenog križa. Rekao je da se neki zatvorenici, koji su izvedeni, nikada nisu vratili.

Čaušević je na pitanje Odbrana da li je bio mobilisan odgovorio da se nije odazvao, ali je služio vojni rok i nikada nije bio pripadnik niti jedne stranke. Pojasnio je da je na ispitivanja u kancelariju upravnika ulazio spuštene glave, pa ga ne bi mogao prepoznati. Dodao je da se ne sjeća da li je prilikom uvođenja u “Mali logor” odveden desno.

Suđenje se nastavlja 20. oktobra.