Obradović i ostali: Informacija o zahtjevu mještana da napuste Novoseoce
Nenad Samardžija je ispričao kako je 1992. bio predsjednik Izvršnog odbora Opštine Sokolac, a formiranjem Kriznog štaba postao je njegov potpredsjednik, zadužen za privredu.
Milan Tupajić, prema njegovim riječima, bio je predsjednik Skupštine opštine. Samardžija je kazao da civilna i vojna vlast nisu imale najbolju saradnju. Jednog dana po njega je došao vozač iz Opštine i rekao da su on i Tupajić dobili poziv od komandanta Druge romanijske motorizovane brigade Radislava Krstića da dođu u sjedište komande u Knežini na razgovor.
“Za stolom je bio samo Krstić. U prostoriji su bila još neka uniformisana lica… Usput nam je Krstić rekao da mještani Novoseoca imaju zahtjev da napuste selo i slobodno odu u Sarajevo. Pozvao je da krenemo u Novoseoce Tupajić i ja s njim. Tupajić je prihvatio, a ja sam se vratio na Sokolac, jer sam imao obaveza”, ispričao je Samardžija.
O ubistvima u Novoseocima, dodao je, saznao je od Milovana Ćeranića, a na sjednicama Skupštine opštine o tome se nije mnogo razgovaralo, jer je bila “neugodna situacija”.
Na pitanje Odbrana, Samardžija je pojasnio kako su za bezbjednost Novoseočana bile zadužene bezbjednosne strukture, dok je civilna vlast bila zadužena za hranu i druge potrepštine. Kazao je da Dragomira Obradovića i Momčila Pajića nije vidio na sastanku kod Krstića 22. septembra 1992. i da nije čuo da je civilna policija učestvovala u akciji.
Za zločine počinjene u Novoseocima optuženi su Dragomir Obradović, u svojstvu komandira Stanice javne bezbjednosti Sokolac, Momčilo Pajić kao komandir čete Vojne policije Druge romanijske motorizovane brigade i Aleksa Gordić u svojstvu njegovog zamjenika, bivši vojni policajac Nikola Koprivica te Miladin Gašević kao zamjenik komandira Izviđačke čete, a Momir i Branislav Kezunović, Željko Gašević i Jadranko Šuka kao pripadnici te jedinice.
Prema optužnici, pripadnici Vojne policije i Izviđačke čete ušli su u Novoseoce u noći sa 21. na 22. septembar 1992. godine. Kako se navodi, 44 muškarca su prevezena do smetljišta na Ivan Polju, gdje su ubijeni, a žene, djeca i stariji odvezeni prema Sarajevu. Navodi se i da je u selu ubijena jedna žena.
Za zločin u selu Novoseoci bio je optužen i Milan Tupajić, nekadašnji predsjednik Kriznog štaba Sokolac, koji je preminuo. Radislav Krstić je u Haškom tribunalu osuđen na 35 godina zatvora zbog genocida u Srebrenici, u svojstvu komandanta Drinskog korpusa VRS-a.
Milovan Đurović je ispričao kako je 1992. bio u rezervnom sastavu policije, odakle je mobilisan u Vojnu policiju Druge romanijske brigade, gdje mu je komandir bio Momčilo Pajić. On je rekao kako su noć prije kamionima iz Knežine krenuli prema Novoseocima jer su imali dojavu da je tamo bilo oružja. On je kazao kako su noć proveli u šumi, te da su osim policije bili i “Izviđači”.
“Sjećam se da smo ujutro sišli niz brdo u selo. Bilo je žena, djece, vojske… Tu su ljudi pričali između sebe, komšije, poznavali su se, zajedno su radili. Žene i djeca su trebali ići za Sarajevo, a muškarci u pozadinu da rade, da sijeku šumu”, ispričao je Đurović.
Na pitanje tužioca Ivana Matešića, pojasnio je kako su muškarci u dva kamiona prvi napustili selo, za njima je nakon toga otišla vojska, a potom civili autobusima u Sarajevo. Đurović je rekao kako je 20-ak policajaca ostalo u selu kod džamije i da je nakon dan-dva čuo šta se desilo, kao i da su ljudi pominjali Slavišu Cvijetića, koji je bio pripadnik “Izviđača”.
Na pitanje Dražena Zubaka, branioca Pajića, o naredbi za odlazak u Knežinu, Đurović je kazao kako im je saopštena nakon što se Pajić vratio iz komande, gdje je bio na sastanku s Krstićem. Svjedok je rekao kako Krstić nije bio u Novoseocima, gdje je Pajić na livadi razgovarao s mještanima o predaji oružja, te da ga je Krstić zvao na motorolu.
Svjedok je na pitanje Odbrana kazao kako su komandanti “Izviđača” bili “Ćirko i neki Šuka”, te objasnio da se ne radi o optuženima Miladinu Gaševiću [Ćirko] i Jadranku Šuki, nego Miroslavu Šuki.
Termin nastavka suđenja će biti poznat naknadno.
