Ramić Ćamil i ostali: Pritvoren jer je zarobljenike puštao da se griju oko vatre

Adil Hodžić posvjedočio je da je, kao rezervni policajac, početkom rata bio angažiran na poslovima održavanja javnog reda u sastavu policije u Međeđi. Prisjetio se da je tada komandir policije bio Huso Kurspahić, a načelnik Ćamil Ramić.

Ispričao je kako je nakon 16. maja došlo do razdvajanja policije na vojnu i civilnu i da je, prema naredbi Ramića, ostao u Vojnoj policiji. Na pitanje tužiteljice Marijane Čobović, pojasnio je da je nekoliko puta bio pritvaran, zbog neodazivanja pozivu da učestvuje u akciji i puštanja zatvorenika koji je “bio rođak načelnika Fikreta Cocalića”.

Govoreći o akciji na Meremišlju, svjedok je rekao da nije učestvovao u toj akciji, ali da je po povratku na dužnost zatekao četiri zatvorenika, te da ih je poslije čuvao. Sjeća se da ih je, kada je bio na straži, puštao u toalet rano ujutro i da ih je jednog jutra, zbog velike hladnoće, pozvao da se ugriju oko vatre koju je bio naložio.

Dodao je i da su se trojica zatvorenika, koji su stajali s njim oko vatre, nakon desetak minuta vratili u objekat u kojem su bili zatvoreni, nakon čega je naišao Ćamil Ramić, koji je galamio na njega zbog puštanja zatvorenika da se zagriju, jer “mogu mu uzeti pušku”. Zbog tog slučaja Hodžić je, prema naredbi Ramića, ponovo pritvoren.

“Imao je moć da zatvori koga hoće”, ispričao je, dodavši da je za nekoliko dana pušten na slobodu kako bi učestvovao u jednoj akciji.

Govoreći o daljnjem obavljanju svoje dužnosti, Hodžić je kazao kako je 8. aprila 1993. godine otišao u Sarajevo, gdje se zadržao duže vrijeme, a kada se vratio na dužnost, zatvorenici koje je čuvao više nisu bili tu.

Odgovarajući tužiteljici, svjedok je ispričao kako je bilo dvadesetak dežurnih policajaca, ali se nije mogao sjetiti ko je određivao raspored dežure. Nakon čitanja dijela iskaza koji je dao 2015. godine, tokom istrage, svjedok je potvrdio kako su tačni navodi da je Ramić određivao ko će vršiti dežure.

Ćamil Ramić, Himzo Selimović i Ramiz Mićivoda optuženi su za zločine počinjene nad zarobljenicima na području Goražda i Višegrada od 1992. do 1994. godine. S njima se sudi i Mehmedu Dobrači, koji je optužen za zločine nad civilima i ratnim zarobljenicima počinjene 1995. na području Rogatice i Goražda.

Na pitanje Vasvije Vidović, braniteljice Ramića, svjedok je odgovorio da je policija formirana nakon 16. maja, kada je Ćamil Ramić došao iz Višegrada i formirao policijsku stanicu u Međeđi, te da je, poslije formiranja civilne vlasti, Ramić ostao unutar jedinice Vojne policije.

Vidović ga je podsjetila da je tokom istrage, govoreći o puštanju zatvorenika da se zagriju, izjavio kako mu je Ramić rekao: “Hoćeš sad da te ubijem? Što ih puštaš?”, na što je svjedok odgovorio da je bio zatvoren i da je pušten kada je bio napad, ali da nikada nije dobio nikakvo rješenje o zatvaranju.

Na pitanje braniteljice da li se sjeća ko je tačno pravio raspored dežurstava, svjedok je ispričao kako je, kad je raspored pravljen, dolazio komandir koji je postrojavao policajce i čitao raspored.

Nastavak suđenja zakazan je za 26. decembar.