This post is also available in: English
Radovan Veljović. Foto: BIRN BiH
Vijeće je djelimično uvažilo zahtjev oštećene za naknadu za pretrpljenu duševnu bol i odredilo Veljoviću da joj isplati 32.000 maraka nakon pravosnažnosti presude.
Veljović je proglašen krivim da je sredinom maja 1992. silovao oštećenu A-1 u selu Điđevo, nakon što je izvedena iz jedne kuće. On je, kako je Vijeće utvrdilo, naredio oštećenoj da pođe s njim u drugu kuću, gdje ju je silovao držeći joj ruku na grlu, a potom joj zaprijetio da će je ubiti ako bude pričala šta se dogodilo.
“Oštećena je vjerodostojno i uvjerljivo opisala pojedinosti traumatičnog događaja”, kazao je predsjedavajući Vijeća Šaban Maksumić, dodajući da su njen iskaz potkrijepile još četiri svjedokinje.
On je kazao kako Vijeće smatra da nepodudarnosti u iskazima svjedoka, na koje je ukazivala Odbrana, nisu od odlučujućeg značaja.
Maksumić je podsjetio na svjedočenja o napadu na selo Điđevo, u kojem su ubijeni suprug i svekar oštećene, te da je ona sa sinom i svekrvom boravila kod komšija. Sudija je napomenuo da su svjedoci kazali kako su prilikom napada vidjeli Veljovića da odvodi jednog mještanina, te učestvuje u sahrani stradalih.
Vijeće je zaključilo da je Veljović kao pripadnik Vojske Republike Srpske znao za širok i sistematski napad na području Foče u kojem je bošnjačko stanovništvo zatvarano, ubijano, silovano, premlaćivano, a njihova imovina pljačkana.
“Optuženi je u relevantno vrijeme bio dio vojnih struktura koje su vršile napad”, kazao je Maksumić.
Veljović je proglašen krivim za zločin protiv čovječnosti, a prilikom odmjeravanja kazne Vijeće je cijenilo stepen povreda na slobodu, dostojanstvo i fizički integritet, odnosno traumu i umanjenu životnu sposobnost oštećene izazvanu radnjama optuženog. Od olakšavajućih okolnosti u obzir je uzeto da Veljović nije ranije osuđivan, da se korektno držao tokom suđenja, te da je porodičan čovjek i starije životne dobi.
Optuženom su produžene mjere zabrane napuštanja BiH. Na izrečenu presudu dozvoljena je žalba.
