Lasica i ostali: Cijeli dan ranjena ležala u kokošinjcu

Branislav Lasica i Miroslav Milović. Foto: Sud BiH

Ramiza Uhota izjavila je da je dosta mještana bilo u podrumu Ibre Bogdanića kada je 22. maja ujutro počela pucnjava i kada im je rečeno da moraju bježati.

Ona je kazala da je, dok je bježala sa ranjenim sinom, do nje jedna žena poginula, a dvije pogođene.

“Ležala sam na cesti, mislila da mrem”, rekla je Uhota.

Navela je da su pucali iz katoličkog groblja, odakle su “virile glave”. Ranjena, sa sinom se sklonila u jedan kokošinjac.

“Izjutra su nas pogodili i cijeli dan smo bili tu, u kokošinjcu… Ja ležim u krvi, a oni zovu jedan drugog: ‘O, Joja’”, prisjetila se Uhota.

Dodala je da su oko 11 uveče krenuli prema Goraždu i da je muž nosio sina. Nakon par dana iz Goražda su prebačeni u bolnice u Srbiji.

Branislavu Lasici i Miroslavu Miloviću se na teret stavlja da su, kao komandanti jedinica Vojske Republike Srpske, učestvovali u napadu na Lozje, prilikom kojeg je ubijeno oko 30 osoba. Kako se navodi u optužnici, među žrtvama su bili uglavnom civili, a više desetina ljudi odvedeno je i zatočeno, te je izvršeno uništavanje i prisvajanje imovine.

Svjedokinja Asima Kolašinac je kazala da ih je u kući Bogdanića pucnjava probudila.

“Došao je Elvir Ćulov, ranjen, glava mu krvava, kaže: ‘Bježite, sve će vas pobiti’”, prisjetila se Kolašinac, dodavši da je sa sestrama počela trčati prema Drini.

Navela je da su se neke komšije skrivale, jer nisu mogli da bježe, a da su drugi padali pogođeni mecima, uključujući jednu trudnicu, kao i njenog daidžu. Ona je rekla da ih je otac sklonio u jednu kuću, te da je čula kako s polja viču: “Vodite ih u kamione.”

Svjedokinja je kazala da su se skrivali do uveče, a potom krenuli prema Goraždu, dodavši da su naišli na ranjenu daidžinicu, koju su ponijeli do bolnice, gdje je preminula.

Amir Duhović je rekao da je bio prvi razred srednje škole kada su napadnuti u Lozju, naselju u kojem je, kako je naveo, bošnjačko i srpsko stanovništvo živjelo izuzetno dobro i u slozi.

On je ispričao da su 4. maja granatirana neka naselja i da se kasnije 40 do 50 mještana bošnjačke nacionalnosti sklonilo u veliku garažu u kući Bogdanića. Naveo je da su ih komšije srpske nacionalnosti napale rano ujutro i da je vidio kako pale kuće. Kazao je da su došli Elvir Ćulov i njegov otac Ibrahim i rekli im da je u kući Čengića većina izginula.

“Tad sam zadnji put vidio oca”, kazao je Duhović.

On je ispričao kako je trčao prema Drini i kako je najopasnije bilo kod ceste. S jednom ženom je kroz Drinu došao do Goražda. Od drugih je čuo da mu je otac bio ranjen i da je ostao da se odmori pod jednom jabukom u selu, rekao je svjedok, navodeći da oca nikad nije pronašao.

Suđenje se nastavlja 29. novembra.