Milan Trišić: Krici iz sale i smrad zapaljenih tijela

Milan Trišić. Izvor: BIRN BiH

S-16 je 1992. godine živio u Bratuncu. Nakon dolaska stranaka na vlast, kako je ispričao, lokalni SDS (Srpska demokratska stranka) je uz pomoć “arkanovaca” i “šešeljavaca” organizovao smjenu vlasti prvo u Opštini, zatim u MUP-u (policiji), a kada su to uspjeli, u Bratunac dolaze Vukovarski i Novosadski korpus. Uspio je izbrojati 17 kamiona Vukovarskog korpusa. Muslimani su se, prema njegovim riječima, do 5. maja povukli kućama i nisu više dolazili na posao – nakon čega je krenula hajka.

“Onaj kojeg odvedu od kuće ne vraća se više”, rekao je S-16.

Ispričao je kako je 3. maja 1992. godine, kada je bio zadnji dan na poslu, vidio crni dim iz pravca sela Hranča. Saznao je kako su pripadnici Novosadskog i Vukovarskog korpusa zapalili selo i strijeljali stanovnike. Desetog maja su, kako je kazao, rezervisti opkolili mjesta gdje su muslimani živjeli i naredili im da izađu iz kuća, nakon čega su pucali iz haubica u krovove. Rekao je da su putem megafona pozvani da idu u pravcu stadiona i “potpišu lojalnost”.

“Svi oni koji ne pođu biće pobijeni”, kazao je S-16 da im je rečeno preko megafona.

Prema procjeni S-16, oko 10.000 ljudi, žena, djece i staraca, stiglo je na fudbalski stadion u Bratuncu, koji su čuvali rezervisti Jugoslovenske narodne armije, a unutra su bili “šešeljevci” i “arkanovci”. Nakon toga su otvorili dvije kapije i naredili da na jednu stranu izađu žene, djeca i starci, a drugu radno sposobni muškarci, među kojima je bio S-16, koji su odvedeni prema Osnovnoj školi “Vuk Karadžić” u Bratuncu.

Fiskulturna sala, gdje su dovedeni, bila je prepuna i sjedili su jedni drugima u krilu. S-16 je rekao da su školu čuvali srpski rezervisti, a da su u sali bili “arkanovci”, Bane i Makedonac. S lijeve i desne strane u svlačionicama su bili mrtvi ljudi. Lokalni rezervisti su donosili spiskove ljudi. S-16 je ispričao kako je u fiskulturnu salu ušao optuženi Milan Trišić.

“S-13 mu se pokušao obratiti jer su se znali. Trišić je nosio neku paliju u ruci i par puta je udario S-13, koji se previo i počeo da zavija jer mu je prelomio ruku”, kazao je S-16.

Dodao je kako je Trišić iz sale izveo Idriza Suljića i Ramu Karića zvanog Krljo, s kojima je radio u fimir “Vihor”, nakon čega su se čuli krici i nikada se više nisu vratili, rekavši da su poklani.

S-16 je ispričao kako su za jednu noć u fiskulturnoj sali škole ubili 27 zatvorenika. Neke su zadavili žicom, a druge pretukli nasmrt. Tijela je, kako je rekao, vidio u prostorijama, prolazeći kroz hodnik prema izlazu kada ga je izvodio jedan od vojnika. Ispričao je kako su “arkanovci” u sali motkama ubili bratunačkog imama Mustafu Mujkanovića.

Maltretiranja i ubistva su prestala nakon par dana, kada je jedan od oficira, za kojeg je S-16 kazao da se preziva Zekić, došao i rekao da više niko ne smije biti ubijen jer idu na razmjenu u Sarajevo. S-16 je kazao kako su natovareni na kamione i krenuli su za Pale, dodavši da su bili u pratnji Slavoljuba Bučaline, Miroslava Radovanovića, Tome Živanovića i Milana Trišića.

Optužnica tereti Trišića po 22 tačke da je 1992. godine, kao pripadnik Teritorijalne odbrane (TO), zajedno s drugim formacijama učestvovao u progonu civila bošnjačke nacionalnosti – zatvaranjima, prisilnim nestankom, mučenjem i ubistvima.

Trišić se tereti da je 3. maja 1992., naoružan i uniformisan, zajedno s drugim osobama, uputio 50 žena i djece iz sela Hranča prema autobuskoj stanici, gdje je već bilo oko 250 mještana, nakon čega su odvedeni na stadion “Bratstvo”. Kasnije su, prema optužnici, zapaljene 43 kuće u zaseoku Ramići.

Na pitanje Miodraga Stojanovića, branitelja Milana Trišića, da li je optuženi bio jedan od vozača kamiona, S-16 je rekao da ne zna, ali da je Trišić bio u maskirnoj uniformi, jer ga je vidio pored jednog potoka, gdje su stali da se napiju vode kada su ih vozili na Pale.

Suđenje će biti nastavljeno 7. oktobra.