Suđenje

Maksimović i ostali: Tužilaštvo zatražilo osuđujuću presudu za zločine u Lokanju

24. Augusta 2021.12:14
U nastavku iznošenja završnih riječi, Tužilaštvo Bosne i Hercegovine je zatražilo da se osmorica optuženih osude za zločine na području Zvornika u julu 1992. godine, navodeći da je sa sigurnošću utvrđeno da su i počinili krivično djelo koje im se stavlja na teret, dok je Odbrana prvooptuženog Gorana Maksimovića zaključila da on nije kriv, niti da ima elemenata krivičnog djela “zločin protiv čovječnosti”.


Goran Maksimović i ostali Izvor: Sud BiH

Goran Maksimović, Ljiljan Mitrović, Slavko Perić, Mile Vujević, Vukašin Drašković, Gojko Stevanović, Rajo Lazarević i Mića Manojlović su optuženi za nezakonito zarobljavanje, nečovječno postupanje i ubistva bošnjačkih civila počinjena u julu 1992. godine na području zvorničkog sela Lokanj.

Tužilaštvo BiH je sa iznošenjem završne riječi počelo 7. jula.

Tužiteljica Dika Omerović je, iznoseći završnu riječ na ročištu održanom 23. augusta, kazala da je status civila utvrđen na osnovu izjava svjedoka i materijalne dokumentacije, te da je kolona ljudi imala civilni karakter.

“Iluzorno je govoriti o tome da su se s pištoljima civili iz kolone mogli suprotstaviti automatskom naoružanju i vojsci i policiji pod punom borbenom opremom”, rekla je Omerović, dodavši da iako su neki u koloni imali lovačko oružje, to se ne može smatrati dostatnim naoružanjem grupe preko 120 civila.

Ona se također osvrnula i na iskaze pojedinih svjedoka, koji su izjavili da su nosili jedno malo dijete naizmjenično zajedno s drugim pripadnicima kolone.

“Ova činjenica govori sama za sebe o karakteru kolone, iz čega je sasvim razumno i logično donijeti procjenu da je kolona imala civilni karakter”, objasnila je Omerović.

Ona je kazala da je optuženi Goran Maksimović, kao komandir Interventne jedinice Stanice javne bezbjednosti (SJB) Ugljevik, izdavao naredbe za izvršenje zadataka interventne jedinice.

Prema njenim riječima, optuženi Ljiljan Mitrović je obavljao dužnost zamjenika Interventnog voda SJB-a Ugljevik, a što proizlazi iz materijalnih dokaza i izjave svjedoka.

Optuženi Slavko Perić je, kako je navela, bio komandir Lokanjske čete kada je počinjeno ovo krivično djelo, te jedan od vojnika koji su sprovodili zarobljenike prema mjestu pogubljenja i ostajao na licu mjesta dok zarobljenici nisu ubijeni, a što je utvrđeno iz iskaza svjedoka.

Za ostale optužene – Vujevića, Draškovića, Stevanovića, Lazarevića i Manojlovića – tužiteljica smatra da je dokazana njihova krivica, gdje su, između ostalog, sprovodili zarobljenike na mjesta pogubljenja, bili prisutni kada je zarobljenicima naređeno da kopaju grobnicu, i vršili premlaćivanje zarobljenih civila u Lokanju.

Osvrćući se na postojanje olakšavajućih i otežavajućih okolnosti, Omerović je rekla da je teško na strani optuženih pronaći bilo kakvu olakšavajuću okolnost. Među otežavajućim okolnostima ona je navela i činjenicu da je najmlađa žrtva imala 18, a nastarija 67 godina.

“Tužilaštvo smatra da je na osnovu svih provedenih dokaza sa sigurnošću utvrđeno van svake razumne sumnje da su ovdje prisutni optuženi počinili krivično djelo koje im se stavlja na teret”, kazala je Omerović te dodala da Tužilaštvo predlaže da Sud BiH optužene proglasi krivim.

Duško Tomić, branilac prvooptuženog Gorana Maksimovića, u svom iznošenju završne riječi ocijenio je da u konkretnom predmetu nema elemenata zločina protiv čovječnosti, “jer nije postojao širok sistematični napad prema civilnom stanovništvu”.

“Kada se pažljivo pročita završna riječ uvažene tužiteljice, stiče se utisak da nismo sjedili u zajedničkoj sudnici, jer ovdje su mnoge stvari napisane da su se dogodile i da su rečene, a nije tako”, kazao je advokat Tomić, dodavši da je veliki dio završne riječi tužiteljica prepisala iz zapisnika iz istrage a koje svjedoci u direktnom ispitivanju pred Sudom nisu potvrdili.

U nastavku iznošenja završne riječi, Tomić je dodao da Maksimović nije kriv te da, ni kao policajac prije rata ni u toku rata, nije pokazao mržnju niti potrebu da ubije bilo koga.

Tomić se u završnom izlaganju osvrnuo na materijalni dokaz, knjigu “Teočanski dani otpora”, u kojoj je svih 67 stradalih evidentirano kao šehidi i pripadnici Armije Bosne i Hercegovine (ABiH).

“Od ovih 50 koji su se uspješno izvukli, svi su bili pripadnici ABiH, što govori sama činjenica da je to bila oružana formacija i legitimni vojni cilj”, rekao je Tomić.

Prvooptuženi Goran Maksimović je u svom obraćanju negirao navode tužiteljice iz završne riječi.

On je, između ostalog, kazao da tužiteljica u svojoj završnoj riječi često ponavlja “komandir jedinice Goran Maksimović”.

“A to nije istina, jer nikako jedinica nije formirana niti je određen tj. imenovan komandir. Da se to mora desiti, treba odluka, rješenje od nadležnih za imenovanje, a toga nema”, rekao je on.

Naredno ročište je zakazano za 6. septembar, kada će Odbrana drugooptuženog Mitrovića iznijeti završnu riječ.

 

 

Aida Trepanić