Analiza

Dobro došli kući? Povratnici iz ISIL-a testiraju sposobnost balkanskih zemalja za reintegraciju

Supruge boraca Islamske države na sjeveroistoku Sirije. Foto: EPA-EFE/AHMED MARDNLI

Dobro došli kući? Povratnici iz ISIL-a testiraju sposobnost balkanskih zemalja za reintegraciju

Nedavni povratak porodica ISIL-ovih boraca na Kosovo, u Albaniju i Sjevernu Makedoniju postavlja težak izazov pred te tri zemlje da ih ponovo rehabilitiraju u društvo.

This post is also available in: English

Od njih 23, četvero je traženo zbog terorizma i suočava se sa suđenjem. Među preostalim građanima pet je žena i 14 djece.

Na sličan način je susjedno Kosovo sredinom jula objavilo repatrijaciju 11 svojih državljana iz Sirije, rekavši samo da su među njima jedna žena i njena djeca.

Albanija je 1. augusta repatrirala 19 osoba iz kampa Al-Hol u Siriji, od kojih je 14 djece i pet žena.

Dok su neke zemlje Evropske unije (EU) odbile prihvatiti građane koji su bili pripadnici ISIL-a, ove tri balkanske zemlje su razvile strategije za reintegraciju, navodeći da očekuju još takvih povratnika.

Međutim, dug je put od kreiranja strategije do uspješne deradikalizacije i socijalne integracije bivših pripadnika terorističkih organizacija poput ISIL-a, kazali su za BIRN stručnjaci.

Uprkos mogućoj sigurnosnoj prijetnji koju predstavlja njihov povratak, a koju sve tri zemlje kažuda shvataju ozbiljno, eksperti upozoravaju da te osobe ne mogu biti reintegrirane samo od strane političkog centra; naime, lokalne zajednice gdje oni žive moraju preuzeti još veću ulogu.

Djeci je najpotrebnije savjetovanje o traumama, dok roditeljima treba i psihološko savjetovanje i nadgledanje, kao i pomoć u pronalasku posla i novog smisla nakon povratka kući.

Sirijski vojnici prolaze uništenim dijelovima naselja Al-Hajar al-Aswad u južnom Damasku, Sirija. Foto: EPA-EFE/YOUSSEF BADAWI

Sigurnosni rizik i dalje pri vrhu ljestvice prioriteta

Iz ove tri zemlje kažu da već provode istrage i sigurnosne provjere povratnika koji su zasad smješteni u specijaliziranim centrima.

Neki, poput četvorice traženih muškaraca iz Sjeverne Makedonije, smješteni su u pritvor dok istražitelji rade na prikupljanju dokaza za moguće krivično gonjenje, navode iz Ministarstva unutrašnjih poslova Sjeverne Makedonije.

Također se provjerava potencijalno učešće žena povratnica u inkriminirajućim ili terorističkim aktivnostima.

Šef albanskog Specijalnog tužilaštva za borbu protiv organiziranog kriminala i korupcije Arben Kraja rekao je za BIRN da će žene povratnice u Albaniju biti ispitane u sklopu tekuće istrage.

“Otvorili smo istragu o borcima koji su otišli u Siriju, a u okviru te istrage, one [žene povratnice]će biti ispitane”, kazao je on.

Ministar unutrašnjih poslova Kosova Xhelal Svecla podjednako je kategoričan da se povratnicima neće gledati kroz prste.

“Oni koji su počinili zločine, bilo to ovdje ili u inostranstvu, bit će procesuirani”, rekao je.

Inače, iz Vlade Kosova kažu da im “pomažu da se vrate svojim porodicama kako bi se mogli reintegrirati u svoje okruženje”.

BIRN je kontaktirao Tužilaštvo Kosova u vezi s postojećom ili potencijalnom optužbom za terorizam protiv povratnika s Bliskog istoka, ali do trenutka objave ovog teksta nismo dobili odgovor.

Nijedna od tri zemlje ne zna tačan broj državljana koji su još uvijek u kampovima u Siriji ili na drugim lokacijama, a koji bi se mogli vratiti.

Dosad se u Sjevernu Makedoniju samostalno vratilo više od 80 osoba koje su učestvovale u borbama u Iraku i Siriji.

Po gruboj procjeni, premijer Zoran Zaev je izjavio prošle sedmice da Sjeverna Makedonija ne očekuje više od 50 novih povratnika.

Albanija, koja je repatrirala 24 državljanina s ratišta na Bliskom istoku, vjeruje da se još oko 30 njih nalazi u Siriji.

Osim 11 povratnika iz jula 2021. godine, Kosovo je dosad izvršilo repatrijaciju preko 250 državljana iz zona sukoba u Siriji.

Foto: EPA-EFE/MOHAMMED JALIL

Ponuđena i medicinska i psihološka pomoć

Sve tri zemlje zasad drže nedavne povratnike u posebnim objektima. Samo je Albanija otkrila lokaciju tog objekta, a nalazi se u lučkom gradu Draču.

Vlasti kažu da, uporedo s provjerom sigurnosnih rizika, pružaju medicinsku i psihološku pomoć povratnicima.

Koordinator Nacionalnog komiteta za prevenciju nasilnog ekstremizma i borbu protiv terorizma Sjeverne Makedonije Borče Petrevski kaže: “Naše prve informacije govore da je nekim povratnicima potrebno oboje. Neki su iscrpljeni boravkom u raznim kampovima u Siriji. Drugi, posebno djeca, traumatizirani su onim što su tamo vidjeli i doživjeli, tako da moramo osigurati da im povratak kući neće biti još jedna dodatna trauma.”

Njegov komitet je vladino tijelo koje koordinira napore 22 različite institucije u rješavanju ovog problema.

“Iz tog razloga smo obučili socijalne radnike, psihologe i druge stručnjake, koji su odmah počeli raditi s njima, tako što su procijenili njihovo stanje i pokušali ponuditi pomoć”, dodaje Petrevski.

Ali, iako vlade tvrde da će osigurati najveću moguću privatnost za povratnike koji su pod rizikom od stigmatizacije nakon povratka kući, premijer Albanije Edi Rama već je napravio grešku u tom smislu.

Po dolasku povratnika na aerodrom u Tirani, na Facebooku su objavljene njegove slike kako ih dočekuje, a prikazana su lica neke od njihove djece.

Sirijski vojnici patroliraju u okrugu Yarmouk Camp u južnom Damasku, Sirija.Foto: EPA-EFE/YOUSSEF BADAWI

Napravljeni akcijski planovi, ali pravi test tek slijedi

Tokom 2019. i 2020. ove tri zemlje su izradile nove takozvane akcijske planove za rješavanje problema povratnika.

Planovi, koje je prošle godine pohvalio Državni sekretarijat SAD-a, predviđaju kombiniranje dugoročnih napora sigurnosnih i socijalnih službi što bi trebale pomno pratiti rizike koje predstavljaju povratnici, dok se istovremeno vrši njihova deradikalizacija i pomaže reintegracija.

Međutim, pravi test za te planove počinje kada se te osobe puste iz državnih objekata gdje se sada drže i vrate u svoje okruženje. Pri njihovom povratku u Tiranu, albanski premijer Rama je upitan o koracima koje će poduzeti državne institucije kako bi reintegrirale žene i djecu u društvo nakon njihovog puštanja.

“Imajte na umu da govorimo o ženama i djeci, tako da je to lak posao sa aspekta sigurnosti, dok će sa psihološkog i socijalnog gledišta definitivno trebati vremena i pažnje, ali mi smo spremni, jer smo to već ranije radili za druge”, kazao je Rama.

Kosovo ima nešto iskustva s tim zadatkom. Luljeta Berisha Gollopeni, menadžerica projekta pri NVO-u Kosovski centar za rehabilitaciju žrtava torture (KCRŽT), rekla je za BIRN da taj projekat pomaže reintegraciju i rehabilitaciju djece povratnika iz zona sukoba u Siriji koja su se sada vratila u školski sistem.

Između ostalog, ta NVO obučava stručnjake za mentalno zdravlje za rad s takvom djecom.

Trenutno vrše obuku školskih psihologa i porodičnih doktora i sestara, kojima se porodice obično prvo obrate po povratku na Kosovo.

Planirano je da obučeni školski psiholozi prenesu stečeno znanje na nastavnike.

Berisha Gollopeni kaže da KCRŽT planira razgovore sa Američkom ambasadom i Ministarstvom unutrašnjih poslova Kosova da im se dopusti mogućnost da rade s djecom povratnicima.

“Iako govorimo o porodicama… moramo biti svjesni da su potrebe svakog člana porodice različite kad govorimo o njihovoj reintegraciji u društvo”, kaže Berisha Gollopeni.

Djeci je potrebno da “sve osobe u njihovom okruženju imaju pristup zasnovan na znanjima o traumi, kako bi se osiguralo da neće biti ponovo traumatizirana, te da se osjećaju podržanim i željenim unutar društva”, objašnjava ona.

Rad s roditeljima treba biti usmjeren na pomaganje da oni steknu ekonomsku neovisnost.

“Te porodice, bilo da se radi o djeci ili njihovim roditeljima, suočavaju se sa stigmama koje nameće društvo, tako da nije lako intervenirati sve dok se ne ublaže predrasude prema njima u zajednicama”, upozorava ona.

Ministarstvo unutrašnjih poslova Kosova, tačnije njegov Odjel za javnu sigurnost odnosno Sektor za prevenciju i reintegraciju, vodi programe reintegracije i resocijalizacije.

Međutim, studija istraživačkog Kosovskog centra za sigurnosne studije iz 2020. upozorava da prethodni akcijski plan za period 2015.–2020. nije bio u potpunosti implementiran.

Jedan od glavnih spomenutih nedostataka jeste to što većina ljudi zadužena za ovo pitanje nije bila ni kvalificirana ni iskusna, a neke općine ili škole nemaju kvalificirane psihologe i socijalne radnike koji mogu raditi s povratnicima i ponuditi im stvarnu pomoć.

Porodice albanske djece u sirijskim kampovima traže njihov povratak, Tirana, Albanija. Foto: BIRN/Fatjona Mejdini

Nova strategija Kosova za period 2021.–2026. obuhvata 101 različitu aktivnost za prevenciju radikalizacije i borbu protiv terorizma.

Međutim, planirano je da se skoro sve te aktivnosti finansiraju iz donacija i provode od strane civilnog društva, a ne kroz budžetske linije centralnih ili lokalnih institucija.

Aktivnosti poput strukovnog osposobljavanja, bespovratnih sredstava, resocijalizacije, podrške međureligijskom dijalogu i izgradnje kapaciteta stručnjaka iz oblasti mentalnog zdravlja i psihologa pri školama i centrima za socijalni rad,svebi trebale biti finansirane od strane donatora.

U Sjevernoj Makedoniji lokalni stručnjaci izražavaju sličnu zabrinutost u vezi s kapacitetima i koordinacijom između institucija.

Prošle godine ta je zemlja također usvojila novi akcijski plan, a sada postoji nada da će se stvari poboljšati.

Petrevski iz Sjeverne Makedonije kazao je da njegov komitet koordinira aktivnosti “sa socijalnim radnicima, sigurnosnim snagama, lokalnim općinama, vjerskim zajednicama, školamai drugim, a svi će oni morati uzeti učešća u ovom dugotrajnom i kompliciranom procesu resocijalizacije”.

Lokalne vlasti bi mogle biti najslabija karika

I dok akcijski planovi i strategije predviđaju uključivanje i centralnih i lokalnih institucija, eksperti tvrde da su tijela lokalne vlasti vjerovatno najslabije pripremljena da preuzmu teret, što može postati Ahilova peta cijele ove kampanje.

Organizacija Berishe Gollopeni s Kosova sarađuje s ministarstvima zdravlja i obrazovanja, kao i s NVO-ima i općinama gdje povratnici žive ili se očekuje da će tamo živjeti u budućnosti.

Ali, ona kaže da je koordinacija sa svim tim institucijama bila teška, te da treba uložiti dodatne napore na profiliranju tačne uloge svake od njih.

Afrodita Musliu, šefica NVO-a “NEXUS – Civilni koncept” iz Sjeverne Makedonije i koordinatorica studije koja se bavi problemom rehabilitacije, resocijalizacije i reintegracije povratnika objavljene 2020. godine, upozorava da bi rezultati mogli biti skromni ako lokalne vlasti i organizacije poput škola i vjerskih zajednica ne shvate da moraju imati ključnu ulogu.

“Naša analiza pokazala je razočaravajuće rezultate kad smo razgovarali direktno sa institucijama i općinama”, navodi ona. “Oni ovaj problem ne vide kao svoj. Oni misle da ovo pitanje treba rješavati na državnom nivou, a ne na lokalnom. Ali to nije tačno, jer da bi bilo koji program rehabilitacije bio uspješan, on mora funkcionirati na lokalnom nivou”, dodaje Musliu.

Ona kaže da bilo da se radi o djeci i majkama ili o osobama koje trebaju početi služiti zatvorske kazne, svi će se oni na kraju vratiti u svoje lokalne zajednice, a tamo će im najviše trebati prihvaćenost.

Musliu također upozorava da zemlje griješe ako misle da resocijalizacija počinje tek kad osuđenikriminalci odsluže svoje zatvrske kazne. “Resocijalizacija mora početi odmah, čak i iza rešetaka”, kaže ona.

“Zatvorski čuvari i drugo zatvorsko osoblje mora biti obučeno da radi s tim ljudima, a možda čak treba razmotriti i odvojene ćelije za takve zatvorenike.”

Uništene zgrade u središtu grada Raqqe u Siriji. Foto: EPA-EFE/AHMED MARDNLI

Sigurnosna prijetnja itekako postoji

U međuvremenu, i dalje postoji stvarna prijetnja od radikalizacije u regionu, kao što pokazuju i neki nedavni slučajevi u Sjevernoj Makedoniji.

U septembru 2020. godine tamošnje su vlasti uhapsile tri navodna simpatizera ISIL-a i povratnika iz zona sukoba na Bliskom istoku, te zaplijenile zalihu eksploziva i oružja za koju se sumnja da je trebala biti korištena u napadima.

U novembru iste godine Sjevernu Makedoniju je dodatno potreslo otkriće da je jedan od terorističkih napadača iz Beča državljanin Sjeverne Makedonije.

U posljednjem Izvještaju o situaciji i trendovima u području terorizma u EU koji je sačinila policijska misija Evropske unije – EUROPOL, navodi se da su tokom 2020. godine terorističke organizacije pokušale iskoristiti globalnu pandemiju COVID-a za širenje propagande mržnje, uglavnom na internetu.

U svojoj analizi EUROPOL primjećuje da, iako te godine na području Zapadnog Balkana nije bilo terorističkih napada, događanja u regiji stvorila su potencijalne prijetnje koje mogu utjecati na cjelokupnu terorističku situaciju u EU.

“Konkretno, i dalje postoji zabrinutost zbog mogućnosti da militanti, uključujući povratnike iz zona sukoba, koriste puteve koji prolaze kroz ovu regiju”, navodi se.

Izvještaj također navodi da je Kosovo uhapsilo tri osobe zbog terorizma tokom 2020. godine, dok je 21 povratnik pušten iz zatvora nakon odsluženja kazne.

Albanija je prijavila devet istraga povezanih s terorizmom protiv 14 osoba tokom 2020., kaže se u izvještaju. Osumnjičeni nisu činili grupu, ali su među njima bili povratnici, radikalizirani zatvorenici i džihadisti, dodaje se u izvještaju.

Fjori Sinoruka


This post is also available in: English